NEKI TO ZOVU MIR, JOSEF BODANSKI


NOVO PREGRUPISAVANJE MUDZAHEDINA

Promena sluzbenog statusa mudzahedina bila je zavrsena u februaru i martu 1996. Ovo rasprsivanje bio je samo jedan, mada veoma vazan, aspekt daleko dubljeg procesa: reorganizacije armije Bosne i Hercegovine da bi se nosila s buducim izazovima. Pocetkom 1996., zvanicno Sarajevo je naglasilo svoj krajnji cilj, naime, da ce "do sledeceg leta (1996) armija Bosne i Hercegovine postati regionalna sila".

Nagovestaj namera i prioriteta Sarajeva jeste postavljenje, u januaru 1996., Hasana Cengica na polozaj pomocnika ministra odbrane: coveka zaduzenog za sprovodenje reorganizacije. Veteran SS Handzar divizije iz Drugog svetskog rata, Cengic je blizak licni prijatelj i poverenik Alije Izetbegovica, narocito od vremena kad su skupa sluzili kaznu u zatvoru jugoslovenskog predsednika Tita.

Hasan Cengic je zakleti islamista i blizak saveznik Teherana. On je proveo veci deo sadasnjeg rata u Becu i Teheranu, zaduzen za operacije nabavljanja oruzja i drugu stratesku saradnju sa Teheranom. U tom svojstvu Cengic je blisko saradivao sa islamskom obavestajnom sluzbom u nabavci ilegalnog oruzja i prenosu fondova, gradeci poverljive odnose i duboko uzajamno poverenje sa mulama iz Teherana.

Cengic je neprestano uveravao da je jedini kljuc za spasenje Izetbegoviceve administracije usvajanje nedvosmislenog islamistickog identiteta i vodenje islamisticke borbe. S obzirom na Cengiceve poznate i cvrste stavove, njegovo naimenovanje na tako kljucno mesto - pomocnika ministra odbrane - znaci da je njegovo stanoviste bilo usvojeno od strane zvanicnog Sarajeva.

Zaista, sredinom 1996., vecina mudzaheidna je jos uvek sluzila u redovima armije Bosne i Hercegovine, gde su sve vise preobracani u elitno jezgro koje je pomagalo da se sprovede sveopsta islamizacija vojnog establismenta. Mudzahedini su bili podeljeni u tri skupine operativnih jedinica a cetvrta skupina jedinica je bila neposredno angazovana u teroristickim i drugim tajnim operacijama. Kao sto ce se kasnije videti, ova podela nije bila stroga. Narocito su neke od glavnih jedinica koje su ukljucivale mudzahedine takode koriscene da prikriju i obezbede pokrice za islamisticke teroristicke elemente. Te cetiri skupine jedinica su:

- Kvalitetno jezgro Muslimanskih oslobodilackih brigada;

- Operativne jedinice u centralnoj Bosni i Hercegovini;

- Operativne jedinice u Bihackom dzepu; i

- Specijalne jedinice povezane sa terorizmom i tajnim operacijama.

Ove jedinice su u svojim redovima imale izmedu 11.000 i 15.000 inostranih mudzahedina.

Uz te snage mudzahedina, postojali su brojni islamisticki teroristicki objekti - razvrstani od skola do ekstremnih operativnih baza - pod cvrstom kontrolom sarajevske vlade, posebno AID (nova obavestajna sluza Bosne i Hercegovine) i u okrilju nebrojenog mnostva humanitarnih organizacija.

* * *

Kvalitetno jezgro Muslimanskih oslobodilackih brigada: Tri Muslimanske oslobodilacke brigade imaju glavne organizovane delove nastale iz raspustene Armije Republike Bosne i Hercegovine, 3. korpus, odred 'el-Mudzahedin", glavne jedinice mudzahedina tokom rata. Do jeseni 1995., 3. korpus mudzahedina sastojao se od tri brigade. Pocev od kraja 1995., te brigade su bile potcinjene drugim korpusima. Njihov broj se bio uvecao od oko 1.500 vojnika na preko 2.000 svaki. Te brigade su bile izgradene oko cvrstog jezgra inostranih mudzahedina dok su ostali vojnici bili bosanski islamisti. Te brigade su:

- 1. Sedma muslimanska oslobodilacka brigada 3. korpusa sa stabom u Zenici;

- 2. Deveta muslimanska oslobodilacka brigada 2. korpusa sa stabom u Travniku (2. korpus je osnovan u Tuzli); i

- 3. Cetvrta muslimanska oslobodilacka brigada 4. korpusa sa stabom u Konjicu.

Zvanicno Sarajevo je naglasavalo presudnu vaznost ovih brigada za sveopstu vojnu delotvornost bosanskih muslimanskih snaga.

Pocetkom marta 1996., sarajevski nedeljnik Ljiljan, koji se smata Izetbegovicevim glasilom, objavio je clanak koji je isticao vaznost muslimanskih jedinica i pretio Sjedinjenim Drzavama ako budu smetale njihovim aktivnostima. Sarajevo ukazuje na rastucu napetost izmedu Armije Sjedinjenih Drzava i Bosanske armije zbog prevage muslimanskih jedinica, a narocito zbog insistiranja Sarajeva da zadrzi 9. muslimansku oslobodilacku brigadu, koja je potcinjena 2. korpusu osnovanom u Tuzli, garnizonski smestenu u neposrednoj blizini baza Armije Sjedinjenih Drzava u Tuzli. U tom kontekstu, clanak iz Ljiljana naglasava da je 9. brigada "bila ustanovljena prema modelu 7", sto znaci da se "jedinica sastoji iskljucivo od muslimanskih mladica, koji su u brigadu dosli dobrovoljno iz drugih jedinica 2. korpusa zato sto prihvataju islamisticki kodeks zivota koji se nudio u brigadi, a njihov jedini 'greh' - njihova spoljasnja slicnost sa mudzahedinima iz islamistickih zemalja - izazvao je u bazi Sjedinjenih Drzava kraj Tuzle strah pre dva meseca da bi oni mogli da budu 'bosanski teroristi'."

Clanak naglasava da ce "te cuvene jedinice Armije Bosne i Hercegovine - 7., 4. i 9. - obrazovati jezgro buduceg profesionalnog kontingenta Armije Bosne i Hercegovine". Razmatrajuci teroristicki faktor, clanak ismeva "iracionalan strah koji vojnici Sjedinjenih Drzava imaju od Irana". Ta iracionalnost, zakljucio je clanak u Ljiljanu, bila je u pozadini ponovljenih antiislamistickih provokacija i uznemiravanja koje je sprovodila armija Sjedinjenih Drzava protiv 9. brigade. Clanak je zakljucen prikrivenom pretnjom armiji Sjedinjenih Drzava: "Niko cak ni ne pomislja sta bi se moglo desiti ako bi 'bosanski teroristi' zaista uzvratili!"

Kraje maprila 1996., jugoslovenski i hrvatski vojni eksperti su se saglasili da je u kvalitetnom jezgru sarajevske politicki verodostojne moci - cuvara Izetbegoviceve uprave - bilo "nesto vise od 8.000 (od Irana kontrolisanih stranih) vojnika rasporedenih u tri vrlo jake brigade". Ovi vojnici su clanovi iranskih "al-Kuds" snaga pregrupisanih u Bosni i Hercegovini posle intenzivne obuke i indoktrinacije u Iranu, Pakistanu, Avganistanu i Sudanu i sacinjavaju jezgro 4., 7. i 9. muslimanske oslobodilacke brigade.

Zaista, do sredine aprila, vaznost islamistickih jedinica je dalje rasla posto je trebalo da one budu modifikovane i da posluze kao visokokvalitetno jezgro citave armije. Prva koja ce se tako preobratiti jeste 7. muslimanska viteska brigada 3. korpusa. Nova i sada "mehanizovana" 7. brigada sastoji se od delova 319. i 330. brigade, tri manevarska bataljona, trupe zelenih beretki (Islamisticke specijalne snage kojima dominiraju mudzahedini) i tenkovske trupe. "Mi sada stvaramo novu armiju. U tom procesu moramo da promenimo mnogo stvari; ipak, 7. brigada ce postojati dogod smo mi zivi", izjavio je brigadni general Sakib Mahmuljin, komandant 3. korpusa.

Drugi vid ove reorganizacije je jos jedno izigravanje sporazuma Dejton-Pariz. Posto su Sjedinjene Drzave uslovile snabdevanje Bosne i Hercegovine teskim naoruzanjem uklanjanjem "zaostalih" islamistickih elemenata iz operativnih jedinica armije bosanskih muslimana, Sarajevo je premestilo islamisticke snage u centralnoj Bosni i Hercegovini u novi status: rezervne jedinice. Takva nagodba je omogucila bosanskom vojnom zvanicniku da krajem maja 1996. ustvrde da su "islamisticki borci iz Irana i drugih zemalja uglavnom udaljeni iz bosanske armije". Ipak, priznao je on, "cetiri bosanske brigade mudzahedina koje broje preko 6.000 boraca ostaju u rezervi". To su tri muslimanske brigade sa cetvrtom koja je novoustanovljena 17. muslimanska laka brigada 1. korpusa u Sarajevu, koja je "zamenila" Handzar diviziju.

Operativne jedinice u centralnoj Bosni i Hercegovini: Jos krajem decembra 1995., snage bosanskih muslimana su pocele da uvode i aktiviraju dodatne jedinice mudzahedina, koje su obuhvatale kadrove inostranih dobrovoljaca i bosanskih muslimana koje su oni obucavali, da bi rasirili i prikrili inostrane mudzahedine kroz sve armijske snage. Jedan od primera je 807. muslimanska oslobodilacka brigada, koja je bila ustanovljena i zakleta u Gorazdu, 20. decembra 1995. Do juna 1996., postojalo je barem deset takvih jedinica u armiji Bosne i Hercegovine:

- 1. 807. muslimanska oslobodilacka brigada 81. divizije s Glavnim stabom u Gorazdu;

- 2. 117. brigada - "Dzemisetski golubovi" - sa stabom u Lukovcu;

- 3. 119. brigada specijalnih snaga mudzahedina sa stabom u Banovicima. Ova brigada je podeljena u dva odreda poznata kao: a) "Tigrici", b) "Zelena Strela";

- 4. 203. brigada sa stabom u Tesnju. Ova brigada je podeljena na tri "nezavisna specijalna" odreda mudzahedina poznata kao: a) "Krtice", b) "Vitezovi", c) "Tigrovi";

- 5. 204. laka brigada - "Citlucki Vukovi" - sa stabom u Citluku;

- 6. 115. muslimanska brigada s isturenim stabom u Vogoscu;

- 7. 17. muslimanska laka brigada 14. divizije 1. korpusa sa stabom u Pazaricu;

- 8 379. motorizovana brigada 37. divizije sa stabom u Tesnju;

- 9. Operativna grupa poznata kao "Zivinicke Ose" sa stabom u Zivinicama;

- 10. Operativna grupa sa stabom u Tuzli. Ona je podeljena u dva specijalna odreda poznata kao: a) "Janicari", b) "Taut". (Ova operativna grupa je nezavisna od 2. tuzlanskog korpusa).

Tacan broj inostranih mudzahedina u svakoj od ovih brigada tesko je ustanoviti. Sve pouzdane procene ukazuju da je prosecna velicina inostranih elemenata oko 750-1.000 mudzahedina po brigadi.

Krajem marta 1996., mudzahid, pripadnik 117. brigade u Lukovcu, identifikovan samo po ratnom imenu "Muharam", naglasio je kontinuitet izmedu ovih brigada i ranijih snaga mudzahedina. On je objasnio da su sva religijska pravila i obaveze koje su upraznjavane u formacijama mudzahedina bila takode upraznjavana i u islamistickim brigadama, mada su one zvanicno potpadale pod komandu bosanske armije. Ali zato sto su one zauzimale istaknut polozaj, zvali su ih brigade mudzahedina". "Muharam" se pozalio da su americke i svedske snage bile namerile da uznemiravaju njegovu jedinicu zbog njenog islamistickog karaktera, uprkos stalnim protestima generala Seada Delica, komandanta 2. korpusa, kao i nastojanjima da se blokiraju patrole IFOR-a da ne zalaze u logor brigade.

Od sredine marta 1996., bile su primetne pojacane aktivnosti medu islamistickim i teroristickim elementima prikrivenim u Oruzanim snagama bosanskih muslimana. Clanovi ovih jedinica su poceli da sudeluju u specijalnim operacijama unutar polozaja bosanskih Srba.

Jedna od prvih operacija se zbila u noci 22. marta 1996. Odred bosanskih muslimanskih terorista je pokusao da izvrsi sabotazu na putu Pale-Lukavica ali su ih zarobile snage bosanskih Srba. Oni su odali da su clanovi izvidacko-diverzantske jedinice 115. muslimanske brigade. Jos 15. marta, Saban Begovic, brigadni zapovednik, nalozio je brigadnim komandnim esalonima i zapovednicima izvidacko-diverzantskih jedinica da pripreme vise troclanih ekipa za seriju sabotaza i teroristickih operacija na podrucju Grbavice. Ekipa otkrivena i zarobljena 22. marta bila je prva upucena unutar srpskih polozaja.

Sredinom aprila 1996., da bi se aktivno pripremila za teroristicke operacije protiv IFOR-a u oblasti Doboj-Tesanj, Armija bosanskih muslimana obrazovala je novu elitnu jedinicu - 379. motorizovanu brigadu - u sastavu 37. divizije bosansko-hercegovacke armije da bi sluzila i obezbedila podrsku za rastucu islamisticku teroristicku infrastrukturu u toj oblasti. 379. motorizovana brigada je jedinica specijalnih snaga satavljena od najboljih boraca sa podrucja Tesnja, Teslica i Doboja.

Tokom leta 1996., doslo je do opsteg rasta islamistickih borbenih aktivnosti u mestima gde su bile rasporedene jedinice mudzahedina. Vecinom su to bile demonstrativne akcije, da se pokaze islamisticko prisustvo uprkos uveravanjima Sarajeva u suprotno. Sredinom aprila je, na primer, zapovednik 17. muslimanske brigade major Kasim Podzic, rekao svojim ljudima, i velikoj grupi islamistickih dostojanstvenika koja je bila u poseti, da "smo spremni da se borimo pod bilo kakvim uslovima sve dok svaka stopa okupirane bosnjacke zemlje ne bude pod nasom kontrolom". Jedan takav incident se zbio krajem aprila u Gorazdu, sedistu 807. muslimanske oslobodilacke brigade. Nekoliko islamista je bacilo potpirujuce letke koji pozivaju na dihad protiv Srba pod zastavom Hamas-a. Leci su baceni iz vozila koja su bila u konvoju bosanske vlade dok je prolazio kroz srpsko Gorazde na glavnom putu Sarajevo-Gorazde. Ti leci su razdeljeni naocigled pratnje IFOR-a koji je propustio da spreci ovu aktivnost.

Operativne jedinice u Bihackom Dzepu: 5. korpus smesten u Bihacu odnedavno je postao skloniste za jedinice mudzahedina. Prve specijalne snage mudzahedina su rasporedene u toj oblasti u tajnosti preko Hrvatske (mnoge od njih su prokrijumcarene od strane UN i medunarodnih organizacija za pomoc, dok su se druge uvukle u nju s ilegalnim posiljkama oruzja) da bi potpomogle lokalne jedinice verne sarajevskom vodstvu Izetbegovica u njihovom sukobu sa snagama vernim Fikretu Abdicu, lokalnom narodnom (muslimanskom) vodi. Sarajevu su bili potrebni muslimani koji nisu otud kao tvrdo jezgro vlastitih snaga u Bihackom dzepu da bi se oduprli masovnom prelasku vlastitih vojnika u Abdicev tabor.

Pocetkom jeseni 1995.,, velik broj mudzahedina koji su proterani iz centralne Bosne i koji su trebali da se vrate u svoje rodne zemlje preko Hrvatske zapravo su prokrijumcareni nazad u Bihacki dzep. Zaista, krajem januara 1996., general Zivko Budimir, zapovednik generalstaba HVO (hrvatska vojska), upozorio je da su se na podrucju Bihaca organizovale velike snage mudzahedina. Mudzahedini koje je IFOR proterao u Hrvatsku da bi dalje otputovali u svoje rodne zemlje bili su integrisani u ove jedinice.

Pojavljivanje islamistickog jezgra u kom dominiraju mudzahedini u 5. korpusu ne iznenaduje i posebno ne uznemirava ako se zna ko je zapovednik korpusa: general Atif Dudakovic. General Dudakovic je poklonik Izetbegovica i clan Izvrsnog komiteta SDA (Stranke demokratske akcije). On je takode i nepokolebljiv proiranski islamista. Sredinom februara 1996., na primer, general Atif Dudakovic je, u svojstvu zapovednika 5. korpusa, organizovao proslavu godisnjice Homeinijeve Revolucije u Bihacu. Iranski i arapski islamisti iz citave Bosne i Hercegovine, ukljucujuci i obavestajne oficire i zapovednike terorista, bili su pozvani na tu proslavu. Mnogi su prisustvovali.

Kljucne jedinice mudzahedina 5. korpusa su:

- 1. 501. brdska brigada IDG poznata kao "Tigrovi";

- 2. 503. brdska brigada IDG poznata kao "Caruge";

- 3. 505. brdska brigada IDG poznata kao "Tajfun", "Hamze" i "Balije";

- 4. 511. laka brigada IDC poznata kao "Apaci".

Po odredenju, sve jedinice mudzahedina 5. korpusa su elitni izvidacki, diverzantski, avionsko-helikopterski (desantni) odredi (poznati pod inicijalima IDG - izvidacko-desantne grupe). Tesko je pouzdano ustanoviti tacan broj inostranih mudzahedina u svakoj od ovih brigada. Verodostojne procene ukazuju da je prosecan broj stranih elemenata oko 1.200-1.500 mudzahedina po brigadi. IDC jedinice su manje od IDG brigada, ali takode kombinuju odreden broj specijalistickih sluzbi.

Specijalne jedinice povezane sa terorizmom i tajnim operacijama: I hrvatska i srpska obavestajna sluzba naglasavaju da mudzahedini ostaju "kicma" elitnih izvidacko-saboterskih jedinica kao i samih muslimanskih defanzivnih snaga SDA. Ova poslednja obuhvata preko 1.000 bosanskih islamista, od kojih je vecina presla prekomorsku vojnu i versku obuku. Inostrani mudzahedini su takode kljucni instruktori za "specijalne akcije" (specijalne operacije i terorizam), obavestajni oficiri, kao i verski komesari i operativni zapovednici specijalnih taktickih jedinica. I inostrani mudzahedini i bosanski islamisti ukljuceni u specijalne operacije i terorizam podeljeni su izmedu dve glavne "jedinice" Armije Bosne i Hercegovine i rasporedeni po tajnim teroristickim bazama, bilo da je rec o objektima za obuku ili operativno dejstvo.

Glavne "jedinice" su:

1. Bosnjacka brigda "Nocne Ptice". To je visoko specijalizovana "maticna jedinica" koja obuhvata velik izbor specijalista i eksperata iz Turske, Egipta, Avganistana, Pakistana i Libana. I brigada obezbeduje pokrice za brojne islamisticke teroristicke elemente kao sto su "Alahovi Borci" i druge male relativno samostalne teroristicke jedinice. Medu ekspertima koji sluze u I brigadi nalaze se eksperti za automobile-bombe iz Libana, od kojih su neki veterani koji su planirali samoubilacke napade na kasarne americkih marinaca i druga postrojenja u Bejrutu pocetkom osamdesetih godina. I brigada je jedinica koja ce biti pokrovitelj, operativno podrzavati i sudelovati u teroristickim opercijama protiv IFOR-a.

2. III korpus. Kao sto je gore pomenuto, neposredan sastavni deo mudzahedina 3. korpusa danas je jedinica za obuku bosanskih i inostranih islamista, za sluzbu sa drugim elitnim jedinicama kao i za teroriste. 3. korpus, medutim, obezbeduje zaklon i pokrice za specijalne operativne jedinice poznate pod sifrom "G" ili "G odred". "G" je oznaka za "Gazija" (u srpskohrvatskoj transkripciji); odnosno "Gazi'a": odmazda, osveta, kazna na arapskom. To je odred za obuku s opertivnim sposobnostima koja je apsorbovala neke od najosetljivijih elemenata prvobitnog 3. korpusa. "Odred Mucenika" i logor za obuku odreda Ansar su, na primer, integrisani u "G odred". Operativno jezgro ovih teroristickih i specijalnih snaga sastoji se od grupe saudijskih islamista zakletih na osvetu "zlocina nevernika" protiv islamske Bosne. Oni su formalno pripojeni, i dobijaju podrsku i ljudstvo iz istog, izvidacko-diverzantskog bataljona bosanske armije u Vukoviji. Postoje nepotvrdeni izvestaji da je sadasnji zapovednik "G odreda" Abu-Ma'ali.

Biblioteka | Sadrzaj | AID I TERORISTICKA ELITA

Copyright © 1996 Yossef Bodansky
Copyright © 1997 BIGZ, Beograd
Copyright © 1997 Serbian Unity Congress
All Rights Reserved.