(Iz knjige dr Miroljuba Jevtica "Od Islamske deklaracije do verskog rata u BiH")

Stranka demokratske akcije najavljena je bila kao Jugoslovenska muslimanska stranka, marta 1990. godine. Ime je morala da prilagodi ondasnjem jugoslovenskom zakonu o slobodi politickog organizovanja, koji nije dozvoljavao formiranje stranaka sa nacionalnim i verskim predznakom.

Na osnivackom kongresu SDA 26. maja 1990. u sarajevskom hotelu "Holidej in", Alija Izetbegovic se najpre pomolio na arapskom, a u Programskoj deklaraciji istaknuto je da je u pitanju verska organizacija, "da je to muslimanska partija". O muslimanima u BiH kaze se da je to "autohtoni bosanski narod... koji ima svoje historijsko ime, svoje tlo pod nogama,... svoju vjeru..."

Da bi opravdali svoje pravo na BiH, Alija Izetbegovic u uvodnoj reci na osnivackom kongresu SDA kaze da se nad Bosnu nadvila opasnost koja preti njenom opstanku, a onda dodaje kako je to nezamislivo, jer Bosna postoji hiljadu godina kao poseban politicki entitet. Poznati jugoslovenski poznavalac ove materije, dr Miroljub Jevtic komentarise ovu izjavu:

"Na stranu neistina da Bosna postoji hiljadu godina kao poseban entitet, jer se vec od 1463. godine nalazi u sastavu Otomanske carevine; na stranu i to sto ogroman deo sadasnje Bosne nije ni u vreme nastajanja nezavisne bosanske drzave bio u njenom sastavu. Mnogo je vaznije to da se ovim htelo tvrditi da su muslimani koji sad zive u Bosni, tu svih hiljadu godina, koliko Bosna navodno postoji kao "poseban politicki entitet". Sto, naravno, nije istina.

U poglavlju knjige "Od Islamske deklaracije do verskog rata u BiH", pod imenom "Dzihad kao forma borbe za islamsku drzavu", dr Miroljub Jevtic tumaci:

"To sto se cinilo na ideoloskom planu, nakon referenduma o nezavisnosti pretvorilo se u krvavi gradjanski rat. Rat je izbio zato sto Srbi nisu hteli da svoj deo suvereniteta poklone muslimanima i katolicima. Kada se o ratu u BiH razmislja i kada se on zeli odrediti, onda se jasno mora reci sledece: rec je o sukobu tri etnicka i verska kolektiviteta sa veoma labavim saveznistvima. U prvo vreme su muslimani i katolici nastupali zajedno, a onda su u bivsoj BiH poceli i izmedju njih da izbijaju veliki sukobi. Posto se u osnovi radi o ratu izmedju naroda istog etnickog korena, a razlicitih religija, onda je jasno da je rec o ratu koji je time dobio sve odlike verskog sukoba. Ta cinjenica je posebno naglasena na muslimanskoj strani. Za muslimane se ovaj rat pokazao neizbeznim, jer je bio jedino sredstvo da se nametnu kao gospodari celoj BiH... Hrvatska strana je u ovom ratu samo koristila priliku da svoj kanton sto vise uveca.

Posto je ovaj rat izbio zato sto SDA nije mogla mirnim putem da ostvari svoj cilj, onda je jasno da je sukob u funkciji ostvarivanja politickog sistema stranke Alije Izetbegovica, ciji je cilj islamska drzava."

U "Preporodu", zvanicnom organu mesihata, tj. izvrsnog politickog organa ili staresinstva Islamske zajednice za BiH, objavljen je tekst, koji po svojoj formi ima vrednost fetve pravnog misljenja o verskom karakteru oruzane borbe. U njemu, izmedju ostalog, stoji:

"- u borbu krenite... s punim pouzdanjem u Alaha ako prezivite bicete gazije, ako poginete sehidi. U suprotnom, izgubicete i jedno i drugo;

- u borbu, po mogucnosti, krenite sa abdestom i obavezno s Bozjim imenom u srcu...

- prilikom vasega napada na neprijatelja ili sukoba sa njim izgovarajte Alahu ekber...

- po mogucnosti uza se nosite Kur,an. Nakon svega, musliman mora znati da se bori na strani pravde i na Bozjem putu. Takvima je Bozija pomoc zagarantovana. Onog na cijoj strani je Alah niko ne moze pobijediti. Njemu pripada i ovaj i onaj svijet."

Mesihat, dakle, smatra dr Jevtic, sasvim konkretno ovaj rat za muslimane tretira kao rat na Bozijem putu (na arapskom: dzihad fi sabil Alah). Prema tome, u borbi za islamsku drzavu se u poslednjoj etapi pribeglo dzihadu. Osim poziva vernicima i kvalifikacije sukoba kao dzihada, islamski organi su ucinili jos mnoge druge korake, kojima su oruzani sukob predstavili kao sveti rat.

U Zagrebu je odrzana medjunarodna islamska konferencija. Jedan od zakljucaka koji je tamo donet bio je: "Samo sveti rat dzihad moze spasiti Bosnu!" Na osnovu toga zakljucka preduzete su siroke aktivnosti. Jedna od najznacajnijih je organizovano slanje dobrovoljaca za ucesce u dzihadu i odasiljanje oruzja u Bosnu. Posebno mesto u svemu tome ima Sefko Omerbasic, predsednik Mesihata za Hrvatsku i Sloveniju, znaci, najvazniji covek Islamske zajednice u te dve drzave. Policija Republike Srpske zaplenila je velike kolicine oruzja, koje je on poslao ratnicima dzihada u BiH.

Izbijanjem ovih ratnih sukoba, prema tumacenju Islamske zajednice, ali i islamskih autoriteta iz sveta, ucestvovanje u ratu postalo je verska duznost (fard) i to verska duznost svakog muslimana i muslimanke (fard ain), te da je to individualna verozakonska obaveza objavljuje dr Jevtic. Dzihad je odbrana zemlje, ali je on i odbrana uverenja. Posto islamsko "uvjerenje" podrazumeva da citav svet treba da bude jedna drzava, pod upravom halifa i da jedini ustav treba i moze da bude Kur,an, onda se pod "odbranom" podrazumeva i nametanje, recimo, Grahovljanima ili Drvarcanima, serijatskog poretka, bez obzira sto ga oni ne zele!

Alija Izetbegovic je objavio "Islamsku deklaraciju " 1970. godine i podnaslovom precizirao da je to "Jedan program islamizacije Muslimana i muslimanskih naroda". Oznacio je jasno: Nas cilj islamizacija muslimana! Nasa deviza: vjerovati i boriti se.

Deklaracija je "upucena Muslimanima koji znaju gdje pripadaju i koji u srcu jasno osjecaju na kojoj strani stoje. Za takve ova deklaracija predstavlja poziv da izvuku neophodne konzekvence o tome na sta ih ta ljubav i pripadnost obavezuje.

Citav muslimanski svijet nalazi se u stanju vrijenja i promjena, opominje Izetbegovic. Ma kakav izgledao ovaj svijet posto ove promjene naprave uzlazni krug, jedno je sigurno: on nece vise biti svijet iz prve polovine ovoga vijeka. Epoha pasivnosti i mirovanja prosla je zauvijek."

Procenjujuci da na zemljinoj kugli ima 700 miliona muslimana, koji su u polozaju najamnika, Izetbegovic je oglasio: "Ne postoji sila koja bi mogla sprijeciti novu muslimansku generaciju da ne ucini kraj tom nenormalnom stanju", i trazi "da se sa ideja i planova predje na organiziranu akciju za njihovo ostvarenje".

"Islamski poredak sta znaci ova rijec, prevedena na jezik kojim misli, govori i osjeca nasa generacija?

Najkraca definicija islamskog poretka definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sila, ideala i interesa, duhovne zajednice i drzave, dobrovoljnosti i prisile.

Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko drustvo i islamsku vlast. Prva je sadrzina a druga forma islamskog poretka. Islamsko drustvo bez islamske vlasti je nedovrseno i nemocno; islamska vlast bez islamskog drustva je ili utopija ili nasilje..."

"... Priznavanje apsolutne vlasti Alaha, znaci apsolutno nepriznavanje svake druge svemocne vlasti...

"... Odgoj naroda a narocito sredstva masovnog utjecaja stampa, radio, televizija i film treba da budu u rukama ljudi ciji je islamski moralni intelektualni autoritet neosporan...

"... Najavljujuci preporod, mi ne najavljujemo razdoblje sigurnosti i spokoja, nego razdoblje nemira i iskusenja. Suvise je mnogo stvari koje mole za svojim rusiocima. Zato to nece biti dani blagostanja, nego dani dostojanstva. Narod koji spava moze se probuditi samo udarcima. Tko zeli dobro nasoj Zajednici, ne treba da je postedjuje naprezanja, opasnosti i nedaca. Naprotiv, on treba uciniti sve da ta zajednica sto prije upotrijebi svoje sile, da stavi na ispit sve svoje mogucnosti, da preuzme rizik, jednom rijecju da ne spava, nego da zivi. Samo budna i aktivna, moze ona naci sebe i svoj put...

"Islamski poredak moze se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju vecinu stanovnistva. Bez ove vecine islamski poredak se svodi samo na vlast (jer nedostaje drugi elemenat islamsko drustvo) i moze se pretvoriti u nasilje.

Nemuslimanske manjine u sastavu islamske drzave, uz uvjet lojalnosti, uzivaju vjerske slobode i svu zastitu.

Muslimanske manjine u sastavu neislamskih zajednica, pod uvjetom garancija vjerskih sloboda i normalnog zivota i razvoja, lojalne su i duzne su izvrsavati sve obaveze prema toj zajednici, izuzev onih koji stete Islamu i Muslimanima...

"... Islamski poredak je jedinstvo vjere i drustveno-politickog sistema. Da li put do njega vodi kroz vjersku obnovu ili politicku revoluciju?

Odgovor na ovo pitanje glasi: islamski preporod ne moze zapoceti bez vjerske, ali se ne moze uspjesno nastaviti i dovrsiti bez politicke revolucije..."

Uporni analiticar i vrsni poznavalac islama i islamskog fundamentalizma, dr Miroljub Jevtic citavu svoju knjigu posvetio je dokazivanju da "SDA i Islamska zajednica deluju u pravcu formiranja islamske drzave, upravo zato sto one fundamentalisticku verziju islama smatraju jedino valjanom..." a "... ideja islamske drzave na ovim prostorima datira od vremena kada su se muslimani pobedonosno pojavili na prostorima BiH i samo su vojni poraz i povlacenje Osmanlija ucinili da islamska drzava nestane. Ideja islamske drzave je ostala u zeljama i planovima i Islamske zajednice i svih politickih i intelektualnih pokreta koji su se inspirisali islamom. Svi oni su se svojski trudili da je u praksi ponovo ozivotvore. Kao posledica takvih nastojanja, doslo je do formiranja SDA i politike koja je u BiH izazvala krvavi gradjanski rat." SDA je preuzela na sebe obavezu da realizuje muslimanski verski zadatak stvaranja drzavnog okvira u kome bi postojala zajednica, ciji bi odnosi bili regulisani islamom s razlogom zakljucuje dr Jevtic, preporucujuci se time kao strucni svedok na svakom sudu!