2.

I veceras su banjalucke ulice posvema zatrpane sniegom. A mecava i nadalje bezpretrzno zaviava sve izpred sebe. Drvece je do te miere obtereceno da se, pod tim silnim teretom, granje izistinski samo lomi i pada, pa postoji velika pogibelj po prolaznike. I sve sto se izpod glasovitih banjaluckih drvoreda giba, izlozeno je toj velikoj pogibelji. Stoga svatko, ako bas nije na to prinuzden, izbiegava prolazke izpod zaobljenih krosanja, sasma nalicnih plastovima siena. Na strehama svih nastanbi i inih zgrada, takodjer, vise goleme ledenice, pak i to po prolaznike moze da bude pogibeljno.

Sve ulice, sa iznimkom Ulice Poglavnika Dr. Ante Pavelica, imadu si tek uzke prtine, koje obstaju samo tiekom dana, docim nocu i one budu zametene snieznim naslagama. Pred nadporucnikom Misolovom, koji hita na vazan sastanak u banjaluckoj Redarstvenoj sluzbi, nista se ne moze izprieciti. Njegova oriaska spodoba kao da razsieca snieznu oluju, pak se imade dojam da se snieg, tamo kamo je on prosao, razmice i odstavlja prazan prostor.

Dosavsi do zapoviednictva Redarstvene Sluzbe, koje je zdanje do pobiednoga dolazka ustasa u ovaj grad, pripadalo srbskoj trgovinskoj obitelji Spasoja Babica, on u hipu zamieti promrzla strazara na ulazu. Buduci da ga taj momak uobce nije primietio, nakani da ga, u sukladnosti sa Viezbovnikom Ustaske Vojnice odmah ustrieli iz svojega "parabeluma". Nu, pade mu na um da bi takov podstupak prouzrocio obcu uzbunu, i k tomu, imao losega odieka medju visokim duznostnicima sa kojima veceras treba da razgovara, on odustade od te nakane. Svoje nezadovoljstvo spram strazara, pak, izkaza ostrim priekorom, zapoviedajuci mu da se iz jutra na prijavak odputi svojemu zapoviedniku.

Nadporucnik sa svoje odore jos odtrese velike naslage sniega i leda, oko cega mu pomoze i sluzbujuci redarstveni docastnik, pa potom zamace u Redarstvo. Tamo su ga, sto se po njihovim licima vidno uocavalo, nestrpljivo odcekivali najdolicniji ustaski dostojanstvenici grada.

- Za dom spremni! - uzviknu on prodorno, pozdravljajuci nazocne propisnim ustaskim pozdravom i drzanjem.

- Za dom spremni! - uzvrati, skoro u jedan glas, skupina od desetak visokih miestnih crkvenih i inih uglednika. Veliki zupan pri Ministarstvu unutarnjih poslova, Dr. Viktor Gutic, siroko se osmiej- kujuci, podje u susret uvazenomu gostu, dok ini, u znak stovanja, uzstadose.

- Gospodine nadporucnice Misolov, dopustite da vam predstavim nazocnu gospodu. Na prvomu miestu, Njegovu uzoritost, nasega biskupa banjaluckoga Jozu Garica, potom zupnike Dr. Nikolu Bilogrivica i Miroslava Filipovica. Vi, naravski, vec od ranijega vriemena poznajete zapoviednika ovdasnje Ustaske Redrastvene Sluzbe, gospodina Ozrena Kvaternika! - naglasi posebice Dr. Gutic, uzsrdno pokazujuci rukom na predstavljene duznostnike.

- Nama - nastavi on odmah - glede predstojece nase zadace odciscenja grko-iztocnjaka u banjaluckoj obkolici, predstavlja iznimnu cast i zadovoljstvo da cete nam, gospodine nadporucnice, veceras gost bas vi biti. Istodobno mi, ovdje nazocni, koji nijesmo sa nasim vrlim ustasama u inozemstvu boravili, sa velikom pozornoscu bismo saslusali vase dragociene rieci o sluzbi Poglavniku i ustaskoj stvari, dok ste jos daleko bili od jedine nam domovine Hrvatske...

Gutic baci hitri pogled k nadporucniku i ostaloj gospodi, hoteci provieriti ucinak svojega govora. Pa, uvidievsi da je on vrlo ucinkovit i da ga svi pozorno slusaju, namah nadodade:

- I sami znadete, gospodine nadporucnice, da smo nasu Nezavisnu Drzavu Hrvatsku desetljecima utemeljivali, pod najtezim uvietima zivota i rada, jednako mi u domovini i svekoliko Hrvatstvo u razsijanju. Glede toga, i nije nam se pruzala podobna prigoda da se sa vasim, nadasve tegobnim, dielovanjem u inozemstvu podpunije upoznamo...

- Nadam se, gospodo, da cemo prije toga siesti - odgovori mu nadporucnik, htiuci se nasmiesiti...

- Ne samo siesti, vec, uz Boziju pripomoc, po koju casicu popiti! - uzvrati pripravno Dr. Gutic, veselo zapoviedajuci sluzbujucim momcima da natoce staklenke, koje svi, slaveci Boga i Poglavnika, naizkap izpise.

- Pa, uvazena moja gospodo, niti sam ne znadem odakle bih zapoceo. Ali, evo... Vi znadete, jednako tako kao i ja, da borba nas Hrvata za neodvisnu i slobodnu hrvatsku drzavu traje bezmalo tisucu godina. Sada nam je, u ovome nasem stoljecu, Providnost poslala nasega dicnoga i, pridodao bih, umnoga Poglavnika Dr. Antu Pavelica, koji je sva svoja neizcrpna umna pregnuca i nadljudske tielesne sile uzsmierio ka ostvarenju toga poviestnoga cilja i zadace. On je, kako vam je takodjer znano, vec 1921. godine, bezodvlacno sliedeci put Hrvatske Stranke Prava, i otca domovine Dr. Ante Starcevica, izabran za njenoga zastupnika, u onomu tamo njihovome jugoslavenskome saboru. Od tada do danas, traje njegova junacna borba za podpunu hrvatsku neodvisnost. Okolo sebe je, pri tomu, zahavaljujuci napose osobnoj hrabrosti, pronicavosti i casti izistinskoga bojovnika za probitke hrvatskoga naroda, uzpio obkupiti jednako tako neuzstrasive hrvatske sinove poput, primierice, Ivana Odavne plemenitog Percevica, Ivana Franka, Dr. Mile Budaka, Dr. Mladena Lorkovica, Dr. Andrije Artukovica, Gustava Perceca i nebrojene ine, najodlicnije ustaske prvake. Pod krinkom odgojne organizacije, pa i dobrotvorne, Poglavnik je dao odsnovati prvi "Hrvatski sokol", koji je ubrzo obkupio oko 40. 000 dobro organiziranih i obucenih hrvatskih mladica u domovini. On je, 1927, takodjer pred izbore, sviestan buducih zrtava za odstvarivanje nasega poviestnoga cilja porucio muslimanima, e da bi ih pridobio proti Srbima, da su oni "cviece hrvatskoga naroda, koje se sadi jednom u godini, a bere i mirise tiekom ciele godine". Poglavnik je, na Liparima u Italiji, jednoj nasoj ustaskoj skupini izpripoviedao i ovu zgodu, iz 1928. godine, iz takozvanoga parlamenta te njihove kraljevine. 'Mi Hrvati hocemo - kazao im je odlucno - biti prvi, a vi ste sve ucinili da Hrvati uviek budu drugi. Pa, mozete li si i zamisliti kakovo je to natjecanje, ako je natjecatelju unapried znano da mora biti samo drugi. Toga vise nece biti!' Nadodao je kako je na ta njihova zasiedanja redovito isao samo da bi podizao poputbine. Poglavnik je doista bio u najboljemu razpolozenju pak smo se svi sladko nasmiali...

Na ove nadporucnikove rieci prvi zapljeskase gospoda Garic i Gutic, za njima svi ostali, na sto Dr. Bilogrivic uzkliknu:" Zivio nam nas Poglavnik, zivila nam nasa uzkrsla hrvatska drzava!"

Sluzbujuci momci, na viesti mig Guticev, zurno nasuse novo pice u case, te nadporucnik, dobrano gucnuvsi, produlji:

- A kada je srbski zastupnik Punisa Racic, u tom njihovome saboru, barbarski uzstrielio hrvatske zastupnike Pavla Radica i Gjuru Basariceka, nas Poglavnik je za tisak priobcio: 'Neodvlacna je i zurna potreba hrvatskoga naroda da uzpostavi hrvatsku drzavnu nezavisnost, daleko od Srba, koji su bez uljudbe i koje treba eliminirati svim najubojnijim i najucinkovitijim sredstvima, sa hrvatskih poviestnih i narodnostnih prostora... '

- Znade li se - zapita fra-Cosic - glede cega je taj Racic iz samokriesa pucao?

- Racic je, valjda, govorio o prolivenoj golemoj srbskoj krvi za slobodu, kada mu je netko od nasih zastupunika posprdno doviknuo: 'Recite, koliko kosta ta vasa krv, da vam ju izplatimo!' Na to je taj Racic odpoceo da puca...

Poglavnik je, odmah iza toga dao odsnovati "Hrvatski domobran", uzstrojiti njegovu maticu i udarne rojeve, odrediti im zapoviednike, a organizirao je i velike protusrbske prosviede za takozvani Dan ujedinjenja, iztakavsi crne stiegove na samomu Kaptolu. Takodjer u zdogovoru s Macekom, Poglavnik je odlucio da 17. siecnja 1929. emigrira u Austriju, gdje su ga docekali generalni tajnik "pravasa" Gustav Percec i prvak pravaske mladezi Branimir Jelic. Ne bih vas, cienjena gospodo, zelio previse zamoriti ovim "satom poviesti", pa stoga kanim skratiti - dodade nadporucnik, potegnuvsi jos malo pica.

- Ne, nikako nas necete zamoriti! - povikase slozno nazocni, trazeci nastavak price.

- Nu, dobro... Iza toga su usliedila Poglavnikova putovanja u Bugarsku, zdogovor s bugarskim i makedonskim nacionalistima o zajednickom pregnucu za unictenje kraljevine. Tom prigodom se susreo sa Ivanom Vancom Mihailovim i kasnijim atentatorom na jugo-srbskog kralja, Vladimirom Kerinom Cernozemskim, o kojemu cu vam jos govoriti. Putovanje je odmah nastavio u Tursku, poradi pridobianja izseljenih jugoslavenskih Turaka i Siptara za zajednicku stvar dokinuca Jugoslavije. Potom se odputio u Italiju i Madzarsku, koje su nam odmah pruzile svekoliku novcanu i drugu podporu. Tada je Poglavnik izgovorio svoj glasoviti poklic: 'Srbo-slaviju moramo unictiti! Neka progovore samokriesi i bajuneti!"

Gutic i ini iznova snazno zapljeskase, dok im se sa lica zrcalila izistinska razdraganost. Nadporucnik se na to samozadovoljno osmiehnu, nadodajuci:

- Tada je nas veleumni Poglavnik odlucio da se daju izobrazavati osobite grupe iz reda najodlicnijih ustasa, poradi izradbe paklenih strojeva, koji ce kasnije biti podstavljani u vlakove - u Zemunu, Vinkovcima, Zidanom Mostu, Vrhpolju... To je, znade se, dalo velikoga zamaha osnutku ustaskih postrojbi i organizacija, zakrabuljenih u humanitarce. One su zapravo ponikle u Austriji, Italiji, Madzarskoj, Belgiji, Svicarskoj, diljem Juzne Amerike i svakamo tamo gdje se Hrvatstvo u razsianju nahodilo. Posebice je velikoga zamaha zadobio ustaski tisak: "Hrvatski domobran" u Juznoj Americi, "Die croatische Frage", odnosno "Hrvatsko pitanje" u Becu, "Gric" i "Ustasa" pri Glavnomu Ustaskomu Stanu, GUS-u, u Italiji, "Nezavisna Drzava Hrvatska" u Svicarskoj... Pa ni tu, gospodo, Poglavnik nije nacinio stanku niti predah. Nakon savietovanja sa Macekom i Subasicem u Becu, u jednome vlaku, on se povezao i sa sefom Austrijske monarhisticke stranke, Österreichische monarchistische Kaisertrue Partei, pukovnikom Volfom i italijanskim diplomatom Eudjenijem Morelijem...

- O da, gospodine, taj tisak je i nama u domovini, premda smo ga primali neredovito i uz veliku osobnu pogibelj, bio golema pripomoc u odcuvanju hrvatskoga narodnoga duha - primieti kratko biskup Garic, nasto ostali, u znak potvrde njegovih rieci, zaklimase glavama.

Nadporucnik se, medjutim, i ne obazrije na tu obpasku nego produlji:

- Dielatnost na uzpostavi ustaskih postrojbi, Poglavnik je zapoceo jos 1931. u malome planinskome miestu Bovenjo, u italijanskoj pokrajini Bresa. Tu je odmah dao uzpostaviti tiskaru pri GUS-u, tiskati glasilo "Ustasa" i odredbe Ustaske Hrvatske Revolucionarne Organizacije - UHRO. Ne znam, doista, necu li za veceras pretierati u ovome "satu poviesti"? - zapita nadporucnik vazno, ali nazocni duznostnici, iako neujednaceno, glasno povikase: O, dapace, da-pace!

- Iza toga su - naglasi nadporucnik - doneseni prvi vojnicki propisi i odmah se pristupilo vojnickoj izobrazbi nas ustasa. S Poglavnikom je, tada, u svezu stupio glavni inspektor talijanskoga redarstva Etore Konti, a to znaci da smo ubuduce mogli sustavno racunati na punu podporu njihove vlade. Slicnu podporu smo imali i od madzarske vlade, jer nam je dala jednu pogodnu bazu za viezbanje kod Nadj-Kanjize, miesto zvano Janka-Pusta. U tom razdoblju je nas Poglavnik u "Ustasi" javno obznanio, tocno se siecam, ovo: "Bodez, samokries, bomba i pakleni stroj, to je ono najbolje sto mozemo namieniti Srbima i njihovu kralju-Ciganinu, koji je samoga sebe dikatatorom proglasio. Na najvecu sramotu hrvatskoga naroda, i njegovim vodjom. Bodez, samokries, strojna puska i pakleni stroj, to su zvona koja ce, dakle, naviestiti smak Srba, osvit zore i uzkrsnuce Nezavisne Drazave Hrvatske..."

- Oh, kakove uzvisene rieci! - ne mogade da se suzdrzi Dr. Bilogrivic.

- Zato - odmah nastavi nadporucnik navadjanje Poglavnikovih rieci - hrvatski ustasa ne moze biti mlaki promatrac, vec krut i nemilosrdan. On, bez milosti i pardona, diejstvujuci gvozdjem, vatrom i krvlju, mora da skrha vrat srbskomu nametniku i tako odslobodi svoju domovinu...

Iznova svi, skoro u isti tren, snazno zapljeskase, pa i sam nadporucnik. Ocevidno zadovoljan ucinkovitim odiekom svojega govora, on, nakon krace stanke, nadoveza:

- Tocno se siecam i ove Poglavnikove poruke: 'Srbskoga tirjanina, nametnika i tlacitelja se ne moli. Njega se bije, njega se baca iz vlastita doma!' Vi, gospodo, vierovatno nieste znali da je Poglavnik, odmah po emigriranju iz te njihove bivse Kraljevine, uputio vrlo kratko i znakovito pismo onome njihovome Aleksandru, izricuci mu najpravicniju kaznu, koju je taj kralj-Ciganin podpunoma zasluzio: 'Mrtav si, Cigo, majku ti srbsku jebem!' Treba li, gospodo, da vam posebice izticem kako je vec tada u Poglavniku sazriela odluka da bezuvietno smakne onoga kralja-patuljka?

Sva gospoda su izistinski bila u uzhicenju nadporucnikovim pripoviedanjem, kada im se on odjednoc obrati pitanjem:

- Tko od vas naizust znade tekst ustaske prisege?

Buduci je taj upit dosao iznebuha, nastupi stanoviti tajac, iako za kratko.

- Kako ne bismo znali! - prvi se snadje zupnik Filipovic.

- Pa, znademo, vierujem, svi! - pridoda Dr. Bilogrivic.

- Vierujem i ja - kaza nadporucnik veselo - ali te svete rieci valja da u svakoj prigodi ponavljamo. Izvolite!

- Zaklinjem se Bogom svemogucim - odpoce Dr. Bilogrivic odresito deklamirati prisegu - i svime sto mi je sveto, da cu se drzati ustaskih Nacela i pokoravati se propisima, te bezuvietno izvrsivati sve odredbe Poglavnika, da cu svaku povierenu mi tajnu najstrozije cuvati i nikada, nikomu, nista oddati. Zaklinjem se da cu se u ustaskim redovima boriti za izvojevanje samostalne drzave Hrvatske i sve uciniti sto mi Poglavnik nalozi. Zaklinjem se da cu jednoc izvojevanu hrvatsku samostalnost i hrvatsku narodnu slobodu u ustaskim redovima cuvati i braniti. Ako se ogriesim o ovu prisegu, sviestan si svoje odgovornosti za svoj cin i propust, imade me po ustaskim propisima stici smrtna kazna. Tako mi Bog pomogao! Amen! - dokrajci Dr. Bilogrivic vrlo poletno.

- Odlicno, gospodine gvardijane! Niesam niti sumnjao da je itko od vas ne zna. Ali, niesam vas na ovu nasu prisegu bez vaznoga povoda podsietio, to mi vierujte. Posebice je ovdje bitan stavak o cuvanju ustaskih tajni, medju koje spada i nasa predstojeca zadaca iztriebljenja tih gnjusnih grko-iztocnjaka u Drakulicu, Motikama, Sargovcu i rudokopu Rakovac. Ovo poglavito glede cinjenice da se doticni gadovi, kako sam izviescen, nisu dali predvesti u nasu Svetu vieru. O tome cemo, medjutim, sliedecih dana obsirno da razpravljamo, a u sukladnosti sa odobrenim planom koji je na najvise miesto upravio gospodin Gutic...

Ocito sretan sto je i ovom prigodom iztaknuta njegova revnost u sluzenju obcoj ustasko-hrvatskoj stvari, Dr. Gutic samo dva-tri puta zmirnu kroz svoje naocale, naklonivsi se smierno spram nadporucniku.

- Pripomenuli ste ono jezgrovito pismo Poglavnika, odpuceno kralju- Cigi, a nas bi doista zanimalo, mislim na sve nas ovdje nazocne, malo vise podrobnosti o tom poviestnom dogadjaju - uporan je Dr. Bilogrivic.

- Moram vam, gospodo visoki duznostnici, osobito podcrtati da nikada, niti jedna riec nasega Poglavnika nije otisla u vietar. Kada se, bez obzira na moguce i sasma vierovatne zrtve, 1930. odlucio na Licki ustanak, ustanak je revno organiziran i podignut. On je doista imao golema odieka u cielome svietu: skrenuo je njegovu pozornost na tezki polozaj Hrvata u takozvanoj Kraljevini Jugoslaviji! Kada je, jednako tako, odlucio da se izvede atentat na "Njegovo Velicanstvo", 17. prosinca 1933. u Zagrebu, na kraljev rodjendan, i to su bezpogovorno izveli Petar Oreb i drugovi. O tome je, kao sto znadete, tiednima pisao svietski tisak i prenasale krugovalne postaje, pa je i to, naravski, jos vecma ukazalo na odlucnost Hrvata da se odslobode Srba i odsnuju svoju drzavu. Sto se, pak, tice samoga atentata, vi znadete da ga je, 9. listopada 1934. u Marseju, izvrsio ranije spomenuti Vladimir Kerin Cernozemski, zvani Vlada-sofer. Sa njim su sudjelovali Mijo Bzik, Mijo Kralj, Ivan Rajic i Zvonko Pospisil, koje je u Svicarskoj docekao i cehoslovackim putovnicama obskrbio nas sadasnji zapoviednik Hrvatske Redarstvene Sluzbe Eugen Dido Kvaternik, sin nasega Vojskovogje i zapoviednika Cielokupne Oruzane sile NDH Slavka viteza Kvaternika. Nije li tako bilo, gospodine Kvaternik? - upita vazno nadporucnik, upravivsi svoj pogled k Vojskovogjinom sinovcu Ozrenu Kvaterniku.

Polnoc je proslo, ali su se domacini i njihov gost i nadalje drzali razpolozeno, kriepeci se povremeno dobrom kapljicom i zakuskom, kao da je razgovor tekar zapoceo. Tocno u polnoc su sa pozornoscu saslusali posliednja krugovalna izviesca sa bojisnica, posebice o pobiednom nastupanju niemackih ceta u Rusiji, pa je i to pridonielo produzetku ugodna razgovora.

- Ma, ovdje su njihove vlasti uvelike, u tisku i na svim krugovalnim postajama, u svojim izviescima, bezpretrzno trubile kako je oko atentata Poglavnik uhicen, kako ce ga Italija izporuciti Jugoslaviji, kako ce vrlo zurno biti javno obiesen - iznova se zainteresira Dr. Bilogrivic, zmirkavo gledajuci u gosta.

- Pa, jeste, bio je uhicen. Ali za vrlo kratko. Prije sam vam kazao da je italijanska vlada nama dala ne samo financijalnu podporu iz drzavnoga proracuna, vec i baze za nasu svekoliku izobrazbu i viezbanje ustaskih postrojbi. Duce je za takovo drzanje Italije spram nas imao svoje osobite razloge. Iako tezka srdca, Poglavnik je zapravo morao pristati da dalmatinski otoci i obala pripadnu Italiji. To je, napokon, i bio razlog sto je Italija na sve nacine odlagala susret i razgovore s onim kraljem-Ciganinom, kojemu je ljesina oddavna iztrunula. On je uporno porucivao Duceu, preko svojih duznostnika i inih "teklica", kako zeli uzpostaviti prijateljstvo sa svim susiedima, posebice s Italijom. Nu, Duce je, sviestan si svoje moci i ukupne uljudbe italijanskoga naroda, odbacivao svaki doticaj sa jednim srbskim Ciganinom premda je on nosio kraljevski titul...

- Vi ste, gospodine Misolov, u nasemu predhodnomu razgovoru, u jednoj zgodi, obsovali Italijanima majku zabarsku. Recite nam, ako to nije indiskretno, sto danas o njima mislite? - opet ce Dr. Gutic.

- Sto mislim! Tamo je, zna se, mocni Vatikan, nasa zajednicka Sveta Stolica, Italijani su jos mocni i mi s njima moramo paktirati. Mislim, medjutim, da su Latini varalice stare i da nas iznova varaju: ne samo da su nam uzeli cielu jadransku obalu, potom veliki dio Hrvatske i Bosne, vec se sada stavljaju u obranu srbske gamadi od konacnoga unictenja. Ali, vierujte mi, nas Poglavnik nije imao valjana izbora. Ja, pako, ne dvojim da ce, u pogodnomu trenu Poglavnik, odslanjajuci se na Niemce, koji su trenutacno jedina prava svietska sila, iznaci najsvrhovitija riesenja po hrvatski narod i drzavu...

- Ja bih, nadporucnice, primietio da se u posliednje vrieme i Niemci podstavljaju u zastitu srbske posasti. Gospodin Gutic je, primierice, medju nama najzasluzniji za iztriebljenje grko-iztocnjaka u nas, pa je, ipak, nakon sukoba s niemackim vojnim zapoviednikom Fortnerom, morao da odstupi i prekine obnasati duznost ustaskoga stozernika za Hrvatsku Krajinu. To vam je, uvieren sam tvrdo, takogjer poznato... - iznova se oglasi biskup Garic.

- Naravski, poznato mi je... Za sve sto je ucinio i sto kani uciniti, gospodinu Guticu ostat ce duzni Svevisnji, nasa Uzvisena Crkva i Poglavnik. I to viecno. Jednako tako, svima vama i inima, koji prinose svoju zrtvu na oltar hrvatske domovine, ostat ce duzni dojdujuci narastaji Hrvatstva. Sto se, gospodo, Niemaca dotice, oni ne kane stititi te prljave grko-iztocnjake, dotepance i prosiacke doseljenike na sveto hrvatsko tlo, vec, oprostite mi na izrazaju, oni cuvaju svoje guzice. Evo kako. Njihove cete trenutacno su bojevo angazirane diljem svieta: na cielom ozemlju, na svim morima i oceanima. Buduci da su raztrzani na sve strane, oni moraju samo manje postrojbe u nas drzati, a koje svakim danom vise trpe napadaje pobunjenickih razbojnika. Ukratko, oni ne zele, bar ne u ovom trenu, te razbojnike razdrazivati, ali im, tu vam stojim dobar, u stanovitomu trenutku odstati duzni nece...

Dr. Gutic, koji pozorno slusa svaku riec gosta, iznenada, posve tiho, kao da ni sam nije na cistu da li ga je umiestno prekinuti, zamoli nadporucnika:

- Kazite te nam jos nesto o ubojstvu onoga njihovoga kralja, posebice o sudbini nasih mladica, koji su u tome sudielovali?

- Ma, odstavimo to sada - skoro da osorno uzvrati nadporucnik - vec bih zelio da i ja vas malo cujem. Kako, recimo, nase "hrvatsko cviece", muslimanci? Netko mi rece da vec dizu glave, da traze svoju neovisnu drzavu, Bosnu, da se, toboze, zauzimlju za preostale grko- iztocnjake...

- Pa, izgleda mi da smo se u njima iznova prevarili! - priznade Dr. Gutic.

- Ponajvise vi, gospodine Gutic - dobaci, uz ironican smiesak, ravnatelj Ustaske Redarstvene Sluzbe Ozren Kvaternik.

Gutic, koji nikako nije odcekivao ovakav obrt, naglo se trze, ne znajuci u prvi mah sto da kaze.

- Pa, znadete... Kako ja, zasto bas ja?" - obrecnu se on pomalo ljutito, dok mu kroz debele dioptrije sievnu kratak, ali sazizuci pogled uprvljen ka Kvaterniku.

- Sietite se, molim, ali bez ljutnje, sto ste im tiekom prosle godine govorili. Rekli ste im, odprilike, ovo: 'Teku vam suze radostnice, jer je Bosna srediste nase Nezavisne Drzave Hrvatske. A vi, braco Hrvati- muslimani, kao najplemenitiji dio velikog i junackoga hrvatskoga naroda, poput ostale hrvatske brace, koja se vec griju na suncu slobode, vase dzamije i domove obkitite barjakom Alaha i milim hrvatskim trobojnicama, pak nasrnite svim silama na nase zajednicke neprijatelje, Srbe..." I onoga ste obcinskoga sluzitelja, sto li on bijase, uzeli u svoju osobnu pratnju... Onu protuhu, Asima Dzelica. Nije li bilo tako?

- Bilo je - brani se zucno Dr. Gutic - nu on je, sa izistinskim sotonskim marom, sluzio nasoj stvari. Nema toga, gospodine, tko je sa takovom nasladom unictavao nase srbske krvopije, i one zidovske Jude Iskariotske, kao on. Njemu nije nikada trebalo dvaput zapoviediti. Dostatno je bilo da na nekoga od njih pokazem okom, okom a ne prstom, i taj je odmah bio mrtav. A ubijao ih je sa takovim uzhicenjem, da je i mene redovito razgaljivao. Ma, pustite prazne rieci, molim vas... A ona moja poruka tim poturicama, koji su nekoc bili cisti Hrvati, takogjer je stajala u punome skladu sa izravnim naputcima Poglavnika i nasih najvisljih drzavnih i ustaskih duznostnika. Ne dopustam, uostalom, da mi netko glede toga spocitava...

- Prekinimo - umiesa se nadporucnik izmirljivo - takove raspre. Sada imademo mnogo prece brige. Grad je, i sami to znadete, u pobunjenickome obkoljenju, oni su nam prekinuli vodoobskrbu, suhoputnu svezu sa Jajcem, zeljeznicku sa Zagrebom... Uz to su sada, prije koji dan, pod nasim nosem, unictili domobransku satniju u Vrbanji. Za to vam, uvazena gospodo, nijesu krivci muslimani nego Hrvati. Neki Drago Mazar, zapoviednik odmetnicke bojne, tako sam ja obaviescen da se on zove. Ako imade obitelj u Banja Luci, pod vrlo zurno ju morate uhititi, predvesti Pokretnome priekome sudu i svu uzstrieliti. Medju tim banditima se, prema mojim obaviestima, spominju jos i neki Pavlic, Rojc, Radman, Podgornik, Jurincic, Vinterhalter, Lang... Sve, eto, sami katolici. To bi, napokon, trebalo da kao domicilni, znadete bolje od mene...

Dr. Gutic, uplasen da bi ovakovim izpitivanjem njegova ukupna dielatnost mogla da bude umanjena, naglo protegnu vrat, cinilo se da ce ostro prosviedovati glede ovakovih zamierki, ali on zurno pridodade:

- Od toga Mazara smo prosloga ljeta, u Jajcu, ustrielili brata Ivicu, ali...

- Kazite mi jos: tko je predsiedatelj Izvanrednoga priekoga suda ovdje? Nije li to onaj Mahmut Dizdarevic, sto ste me, gospodine Guticu, s njim upoznali?

- Da, on je. Svuda su se poturcenjaci uvukli, i u Zagrebu, i ovdje. Podpredsiedatelj Vlade Dr. Dzafer Kulenovic, ministar prometa Hilmija Beslagic, gradonacelnik Banje Luke njegov brat Hakija Beslagic, tuzitelj Izvanrednoga priekoga suda Ahmet Filipovic... I u Izvanrednome narodnome sudu su iznova oni. Pored Dr. Oskara Vilfana, Nikole Condrica i Ivana Sumajstorcica, tamo su i podpukovnik Becir-beg Kulenovic, Ahmet Beglerbegovic, jos neki Dizdarevic... O nizim duznostnicima da se i ne govori. Jos si onaj njihov Mulalic daje za pravo upravljati proti nama pisma na Poglavnika. Da nisam odavde odstranjen, sada bih sve drugacije spram njima izokrenuo. Nu...

Zupnik iz Petricevca, fra-Miroslav Filipovic, za kojega se ciele veceri cinilo da je sasma odsutan, odjenoc nesmireno progovori:

- Niesam, visoka gospodo duznostnici, nikada bio za mnogo rieci, bez ucinkovite dielatnosti. Pored nasega, ako Bog dadne, uzpiesnoga i zurnoga maloga "krizarskoga pohoda", kako smo ga nazvali, proti onim grko-iztocnim stienicama i krpusama u Drakulicu, Sargovcu, Motikama i Rakovcu, ja bih i sve ove poturcenjake dao zatrieti. Ne, naravski, u ovome trenu, vec kada tome kucne prava ura. A sada bih im odmah zatvorio njihovo druztvo "Gajret", koje se uviek odlikovalo stanovitim srbofilstvom. Dao bih im zatvoriti sva ina druztva, posebice "Islamijet", upravljen na odgoj njihovih, poturcenjackih, mladih viernika. Sve bi im trebalo pozatvarati, ukljucivoo i pokopno druztvo "Magfiret"! Pa neka odmah, ne poganeci nam svetu hrvatsku zemlju, lete u nebo, k svojemu Allahu. I...

- Bravo, zupnice! Stotinu puta - bravo! Tako treba da razmislja, tako treba da dielatno funkcionira, jedan katolicki svecenik i zaprisegnuti ustasa - prekide ga nadporucnik, pridruzujuci se snaznome pljesku nazocne gospode. I mnoge poturcenjacke obitelji bi vi, gospodo Kvaternik i Nedielski, trebali temeljito razcesljati - Karabegovice, Hadzice, Filipovice, Maglajlice, Dervisice, Insanice, Masle, Bukice, Kusmice. . . Gospodin Gutic ih, sasma jamacno, dobro poznaje: koje kao prieratne srbofile, koje kao komuniste. Bilo kako mu drago, sve je to goli pobunjenik, a nije li pobunjenik, onda jamacno podpomaze pobunjenike i odmetnike. Sve bih ja to pred Pokretni prieki i... - nacini zupnik pokret rukom, kao da zamahuje sabljom.

- Vi mene, zupnice, bezmalo dovedoste u svezu sa komunistima - dobaci Dr. Gutic uz osmieh, pa nadodade veselo:

- U nekoju ruku, imate si i pravo: cesto sam diskutirao sa brojnim banjaluckim komunistima, prije rata. Sto cete, moj velecasni, tada smo komunisti i mi bili, u nekoju ruku, na istoj strani, oporba rezimu. Ipak vam hvala na vasim plamenim i izkrenim riecima. A svoje rieci cemo, uz Boziju pomoc, uzskoro pretociti u diela. Hvala vam, gospodo, svima. Sliedeci puta cemo si razpravljati o nasemu planu, nasemu "Malom krizarskom pohodu" - zakljuci Dr. Gutic razpolozeno.

Biblioteka | Sledece: Glava 3

Copyright © 1998 Jovan Babic
Copyright © 1998 Zaduzbina Petar Kocic, Banja Luka - Beograd