Serbian Unity Congress  

Search 

   
BLAGO Fund: Archives of Serbian Medieval Orthodox Treasure:
Ravanica  .   MileÅ¡eva  .   Manasija  .   Studenica  .   Gračanica  .   St. Peter's Church  .   Pillars of St. George  .   Sopoćani
history | language | art | library

4.

Na sastanak, ranije uglavljen za 30. siecnja u sest sati uvecer u Zapoviednictvu banjaluckoga Ustaskoga Stozera, visoki duznostnici su pristizali nekako lieno i, reklo bi se, bezvoljno. Prvi su se na obkupu nasli Dr. Gutic, njegov brat Blaz i zapoviednik Redarstvene Sluzbe Ozren Kvaternik. Razgovarali su u pol glasa, hineci zamor i zlovolju glede rdjava vriemena, a zapravo su ih morile drugojacije misli. Pa iako se nitko od njih nije usugjivao da prvi izkaze ono sto ga tisti, moglo se nazrieti da takova sutnja njihova nece dulje potrajati.

- Je li netko od vas, recite mi odtvoreno, veceras slusao krugo- valnu postaju Bi-Bi-Si, London? - iznebuha zapita Kvaternik.

Braca Gutici na njega upravise, kao da ga toboz niesu dobro razumieli, iznenagjene poglede, vidno pocrvenjevsi. Kvaterniku to ne promace, pak odmah dodade:

- Ne hinite, gospodo moja, da ne znadete sto vas pitam. Bar medju nama, izkreno se nadam, tajne ne smiju da postoje. Niti razlozi za podozrievanje, nije li tako, Viktore? Ponovno vas pitam: da li ste veceras slusali Bi-Bi-Si iz Londona? Recite, cemu uztezanje i nevierica...

- Pa, jeste... Nesta sam, uzputno, slusao u pet. Ono o stanju kod Moskve, nista osobitoga. Tako... - oklieva Dr. Gutic, premda se doima kao coviek koji mnogo vise znade, negoli sto izkazuje. Odmah, u pol glasa, pridodade da nocas oka nije sklopio: dogradjivao je, veli, svoj preimenovani plan "Operacija drakulici", koji je prvotno nosio nazivlje "Mali krizarski pohod".

- Doista, ne mogu da povierujem: kao da se i mene strasite. Hocete li, evo, da ja vama dvojici kazem sto me je izistinski zabrinulo? London, gospodo, opetovano izviescuje da su niemacke cete pod Moskvom stale, da se vode najkrvavija bojeva diejstva, da su, sto vise, velike niemacke postrojbe Rusi obkolili. Nisu, prema toj postaji, prilike za nasu niemacku bracu po oruzju mnogo bolje niti oko Staljingrada, Lenjingrada, u juznoj Ukrajini... Sto na ovo kazete? - pita Kvaternik, unoseci se Dr. Guticu u lice, kao da mu misli iz ociju zeli procitati.

- Pa, gospodine zapoviednice, sto da vam kazem. Mislim, prosto, da je riec o englezkoj promicbi, o lazima. Slusao sam u poldne Berlin, potom i u tri. I znadete li sto izviescuje? Pad Moskve, toga najvecega legla crvenih gjavola, stvar je samo sata, trena. Ne treba, uostalom, smetnuti s uma da su Niemci svega dvadesetinu kilometara od Moskve, da ju tiednima satire njihovo ubojno dalekometno topnictvo. I krugovalna postaja Zagreb takova izviesca visekratno prenasa...

- Daj Boze, Viktore moj, da je sve tako, ali... Ja bih, pako, da malko razgalim raztuzeno srdce, popio jos koji gutljaj te vase vatrene lozovace. A i vama ce, uzdajuci se u Providnost, dobra kapljica veceras jezik razvezati. Nu, hajde, ne oklievajte! - pozuruje Kvaternik, mada Dr. Gutica i nije potrebito bilo posebice pozurivati.

- Od odlucne je vaznosti, gospodine Kvaternik, sto sam pravodobno izdao zapoviedi da se krugovalni priemnici i sva ina pomagala te vrsti, pod prietnjom uhicenja i smrtne pogibelji, imadu uzaptiti od sviju grko-iztocnjaka i Zidova, jos prije njihova izgona iz Banje Luke u Srbiju, a zapravo odpravka u logore i zatvore.

Tada sam im, to ste vec culi, dao oduzeti ne samo oruzje i druga ubojna sredstva, vec i dalekozore, slikobrazne sprave i sve stvari od plemenitih kovina, novcarke i vriednostne papire, a izvsena je i izvlastba svih njihovih tiskara, pace i strojopisa - nabraja Dr. Gutic, bez uobicajena uzhicenja u glasu, kao da govori u snu.

Na vratima se pojavi zapoviednik Ustaskoga Stozera Mirko Keljan, pa mu sva trojica gospode pohitase u susret. On, mrgodan i sutljiv, umiesto pozdrava s njima, samo obpsova "jebenu tursku Bosnu i njezinu ledenu zimu", pak se zaputi ka siedalu s lieve strane, tik izpod Poglavnikove slike. Za njega se, izpotiha, pricalo da je takogjer jedan od prvih zaprisegnutih ustasa iz Italije, da je coviek od osobitoga Poglavnikova povierenja. I jos nesto: da se ne znade da li je bolji na samokriesu ili bodezu, od kojih se niti u postelji ne razdvaja. Potom pristize nadporucnik Misolov sa svojim castnicima i docastnicima, malo iza njih zupnik samostana Petricevac fra-Miroslav Filipovic i banjalucki gvardijan Dr. Nikola Bilogrivic. Tako je, eto, sastanak mogao da odpocne.

- Cienjena gospodo - kaza Dr. Gutic nesigurno na pocetku - kucnula je dugo odcekivana ura za provedbu mojega plana "Mali krizarski pohod", kojega sam nocas, tijekom njegova konacnoga uobli-cenja, u podpunoj odsami, dao preimenovati u - "Operacija drakulici". Nu, prije nego sto vam izvrsim temeljnu razclanbu "Operacije drakulici", duzan sam zapravo da predstavim meni od ranije poznate castnike i docastnike uz krilo nadporucnika Misolova - Mioca, Drinjaka, Bakotica, Vrdoljaka i Grizelja. Oni ce izistinski imati odlucnu zadacu u provedbi ove nase svete nakane...

Svi nazocni pozorno promatraju Dr. Gutica, zanesena u razclanbu, sa cijih debelih usana potekose rieci izkrena zanosa, kao u molitvi:

- Zasto sam - pitat cete mozda - preimenovao "Mali krizarski pohod", oddobren sa najvisega drzavnoga miesta, u "Operaciju drakulici"? Zapravo je u dalekoj poviesti danasnje Rumunjske zivio, kako kazuje legenda, vitez Vlad, poznatiji kao knez Drakula. Taj vitez je tiekom dana, gospodo moja, bio vladalac zemlje Transilvanije, docim se nocu preobracao u nevigjena i necuvena krvoloka, izlazeceg si iz zapustenih grobista i najzabitnijih nastanbi crnih zmija i i pauka. I znadete li sto je bilo najveca slastica mu? Krv! Ljudska krv, visookostovana gospodo moja! On ju je izpijao iz zila svojih zrtava - dietce, mladaca, dievojaka, mladih zena - sa najvecom nasladom i uzitkom. E, vidite sad, on je bio veliki Drakula, koji se kroz razlicne legende do danas spominje. A mi, kada 7. veljace, uz Bozju pripomoc, prvo krenemo u grko-iztocnjacko selo Drakulic, moramo da budemo makar male Drakule, drakulici. I da se, svatko od nas, napije njihove pogane krvi...

Dr. Gutic samo za tren otvori svoje zamucene oci i namah nadodade:

- Taj dan u Drakulicu, dapace i u selima gdje su se grko-iztocnjaci izmiesali sa hrvatskim pukom - u Sargovcu i Motikama, jednako tako u rudokopu Rakovac - imade za njih biti dan Strasnoga suda. I nitko, izticem: nitko, od njih ne smije da prezivi! Izcistit cemo tu gamad macem, i samo macem. Tu ne smije biti nikakova obzira niti trunke suosjecaja sa nasim visestoljetnim krvopijama i dusmanima. Zaprisegnimo svi: Tako nam Gospod pomogao!

Osim svecenika Filipovica i Bilogrivica, koji, mrmljajujuci "Tako nam Bog pomogao", zapljeskase, nazocna gospoda su i nadalje promatrala Dr. Gutica nabranih cela. On, kao da je podpunoma izvan ovoga svieta, nikoga niti ne pogleda.

- "Operacija drakulici" bila je do sada, a tako mora i da nadalje odstane, tajna od najvisega drzavnoga znacaja. U nju, niti po koju cienu, ne smije da bude upucen cak ni nas Veliki zupan Ladislav vitez Aleman, niti zapoviednik oruznicke pukovnije Novak, general Domobranstva Rumler, pogotovu za njega ne bi smio da dozna ovdasnji italijanski vicekonzul Tabijani... Glede tajnosti recene nase zadace, duzan sam umoliti novopridoslu gospodu castnike i docastnike - Keljana, Mioca, Drinjaka, Bakotica, Vrdoljaka i Grizelja - da pred nasim vrlim svecenicima, Bilogrivicem i Filipovicem, namah prisegnu. Jerbo, ja vidim ruke nasega razpetoga Gospodina Isusa Krista, i nasega bogomdanoga Poglavnika, kako bdiju nad...

Stozernik Keljan, za kojega se cinilo da ciele veceri nista nije slusao, odjednoc, kao da je iglom uboden, izvinu iz stolca svoje krupno tielo, viknuvsi:

- Sto ste kazali, gospodine? Ponovite, sto ste kazali! Da ja, i ovi ljudi, vama prisezemo!? Vi, dakle, da kusate nasu oddanost Poglavniku i hrvatskoj stvari! Vi koji nikada, do nasega pobiednoga dolazka ovamo, niste vidieli izistinskoga ustasu, vi koji... - siktao je stozernik, masajuci se za svoj golemi samokries. U zraku se vec odsiecalo da bi svakoga trena moglo da dodje do pogibeljna sukoba. Stozernik se brzo gibao spram Dr. Guticu, kad li se pred njim, sasma vladajuci sobom, izprieci nadporucnik Misolov.

- Stani malo, Mirko! Gospodin Gutic, odista, nije mislio nista rgjavoga. I ja sam, evo, suglasan s tobom da nema prava pozivati tebe i ovu gospodu da iznova prisezete. Vi ste, na prvome miestu svojom dielatnoscu u inozemstvu, jednako tako od osnutka nase Nezavisne Drzave Hrvatske, pokazali tko ste i sto ste. Istodobno bih zamolio da se gospodin Gutic, glede svoje trenutacne nesmotrenosti, izprica ovoj gospodi. Molim...

Dr. Gutic sada gleda sve okolo sebe siroko razrogacenih ociju, kao da se iznebuha razbudio. Castnici i docastnici iz Poglavnikova Tielesnoga sdruga su takogjer ustali, niti sami ne znajuci sto je u ovome nezgodnome trenu potrebito da cine. Stozernik i nadalje razbiesnjeno koluta zakrvavljenim pogledom spram Gutica. Svecenici nesto nerazgovietno mrmljaju, Guticev brat Blaz, skamenjeno stoji na svom miestu, ne znajuci kamo da se pokrene. Priseban je jedino nadporucnik Misolov, koji jedva povisenim, ali vrlo odlucnim glasom upozori:

- Nijesam kanio da vas podsiecam na povierene mi ovlasti sa najvisega drzavnoga vrha, dane mi oko provedbe plana doktora Gutica. Zar se, ipak, niste zapitali makar ovo: glede cega jedan nadporucnik, to jest ja, zapovieda jednom ovakovom postrojbom Poglavnikova Tielesnoga sdruga? I, tko je zapravo taj nadporucnik, to jest ja, kojemu je poviereno zapoviedati postrojbom za jednoga, u najmanju ruku, bojnika ili dopukovnika? Treba li, gospodo, da upotriebim dane mi ovlasti: da, kojega mu drago od vas, odmah dadem uhititi, potom odputiti pred Pokretni izvanredni vojni sud? Treba li, pitam vas, da se takova sredstva veceras lacam?

Ove rieci, sto zazvucase ne samo upozorujuce negoli i sasma prietece, polako primirise i samoga Keljana, koji je i nadalje, sasma pripravno, u desnici drzao svoj samokries.

- Opetujem - nadodade nadporucnik - da se gospodin Gutic, za svoje nesmotrene rieci upravljene k gospodi iz mojega stozera i gospodinu stozerniku Keljanu, namah izprica. U protimbi tomu...

Dr. Gutic, koji je izpod oka izprepadano gledao u mrku ciev Ke-ljanova samokriesa, nepovezano zamuca:

- Izpricavam se... Ja se izkreno izpricavam, premda sam samo mislio da...

- Smatrat cemo, nije li tako, ovu izpriku dostatnom. A sada, doktore Guticu, izvolite nastaviti razclanbu svojega plana - zakljuci nadporucnik onim glasom koji nije trpio pogovora.

- Pa, gospodo - odpoce Dr. Gutic pomalo nesigurno - prvi uviet za podpuni uspieh nase Operacije drakulici, kako sam vec iztaknuo, jeste tajnost. Drugi je iznenadnost: niti jedan zitelj spomenutih sela niposto ne smije, bio on Srbin ili Hrvat, naslutiti da se nesta neobicna pripravlja. Treci je brzina izvedbe. Krenuti moramo rano iz jutra, vec u cetiri sata, kako bi nas posao odkoncali najkasnije do dva sata iza poldneva. Posliednji je uviet tihost izpunjenja zadace. Gospodin nadporucnik, naime, imade o tomu pripadajuce bezpogovorne naputke: ljudstvo iz postrojbe ce uza se imati samokriese i strojnice, ali ih nitko, osim u skrajnjoj nuzdi, ne smije upotriebiti. Glede cega ne smije, nadam se da to niti ne treba ovdje razlagati. Za sada, toliko. Ako netko ima pitanja, ili nesto zamietiti, izvolite... - zavrsi on, dok su mu se niz lice i debeli podvoljak slievali pravi potocici znoja.

- Kako ste si zamislili - prvi se javi zastavnik Mioc - da mozemo podstici, kako rekoste, tajnost i iznenadnost, kada ljudstvo i ne znade gdje se ta sela nalaze. A da bi znalo, makar to bili samo zapoviednici pojedinih skupina za pokolj, oni moraju obici taj teren. Zar to nece upropastiti tu vasu tajnost i iznenadnost? Ako se, k tomu, pridoda...

- Tajnost i iznenadnost ce se, zastavnice Mioc, lahko postici ukoliko ti i tvoje ljudstvo, kao neku noc, budete pucali, pili i gangali po tim selima, kako ste to krasno ucinili u gradu - ljutito upade nadporucnik. 'Ali, o tome cemo drugom zgodom i na drugomu miestu. Razlozite mu, doktore... '

- I to pitanje je pomno razsmotreno - spremno doceka upadicu Dr. Gutic. 'Zapoviednici skupina za iztriebljenje te srbske gamadi ce, preobuceni u gradske odore, dva dana ranije obici svako pripadajuce im selo i zaselak. A da se to, ipak, ne bi doimalo sumnjivim, nosit ce sa sobom toboznje obrazce za popis pucanstva, uvieravajuci svaku glavu obitelji da ce na temelju toga popisa dobijati izpomoc u izhrani. Ta marva je, znadete, glupava i gladna, pako ce se utrkivati pri popisu, e da bi dobila prehranbu i ina zivezna tvoriva - primieti on razpolozenije, bacajuci brze poglede po licima nazocne gospode.

- A zbog cega ste predvidieli da posao odpocne tako rano? Nije li se valjalo imati na umu da je ovo zima, da se u cetiri iz jutra jos ne vidi niti prst pred okom? - zainteresira se neodcekivano stozernik Keljan.

- Svi znademo, Mirko, koliki je snieg svuda zatrpao, ljudi nece moci da se brzo krecu niti da, prema tomu, ucinkovito izvrsuju zadani posao. Stoga smo se slozili sa iznimno ranim pocetkom. A razdvajati ga na dva dana, i to se zna, nismo smieli jer bi ta gamad pobiegla i posakrivala se po rupama, poput zohara. Mislim da je gospodin Gut... Zapravo, da smo to dobro predvidieli - objasni nadporucnik, viesto preskacuci ponovno izticanje Guticeva imena pred stozernikom Keljanom.

- Ja sam, gospodo, rogjen u selu - iznova se javi zastavnik Mioc - i znadem da nema sela bez pasa. Bojim se da nam oni svojim lajanjem sav trud ne upropaste, da nam ne ode sva mast u propast...

- Budite bez brige, dragi zastavnice. Za to smo se ja i gospodin Gutic vec pobrinuli - iztrca se zupnik Filipovic, kasno se sietivsi da stozernik Keljan i nadalje siedi namrsten i krut, poput boga Jupitera. 'Htio sam, naime, iztaci da sam u ta sela osobno odputio marvinskoga lijecnika, sa ljudstvom i otrovom. Oni su tamosnje seljane zastrasili da se pojavilo biesnilo i neka svi, i grko-iztocnjaci i Hrvati, svojim psima zurno dadnu liek. Pocrkali su, na zalost, i hrvatski psi, ali...

- Bravo, gospodine zupnice! Bravo! I vi ste, ocito, na ustaski nacin mislili. Tako i treba da razmislja i diejstvuje svaki katolicki svecenik. Bravo... - bodro ce nadporucnik, docim su ostali, u znak oddobravanja, samo znacajno klimali glavama. Polnoc je vec oddavna proslo pa se na licima svih nazocnih zamiecivao zamor. Jedino su se nadporucnik i fra-Filipovic doimali sasma svieze.

- A kako ste si zamislili odsiguranje da netko od tih Srba, ipak, ne umakne? - prisieti se nadporucnik.

Fra-Filipovic upravi kratak pogled spram doktoru Guticu, kao da ga pita za dozvolbu da on dade obaviesti, pa posto ovaj, klimanjem glave, to oddobri, zupnik odresito iznese taj dio plana:

- Kada smo, na celu sa doktorom Guticem, utanacivali "Mali krizarski pohod", koji sada nosi nazivlje "Operacija drakulici", do skrajnosti smo vodili brigu i o podrobnostima. Glede tajnosti smo ocienili da, do same provedbe, u nju treba da bude upucen koliko je moguce manji krug cimbenika, pa smo...

- Pa ste i mene - zagrozi se odjednoc stozernik Keljan - tek veceras pozvali. I sto ste, da cujem, mojemu ljudstvu za zadacu odredili, ako uobce imadete povierenja da mi makar toliko priobcite, bez ponovnoga prisezanja? Nu...

Doktor Gutic, po tko zna koji puta, zatrepta sitnim ocicama iza svojih debelih naocala, mljacnuvsi pri tome usnama, ali se namah predomisli, pokazujuci rukom na zupnika.

- Upravo sam, gospodine stozernice, bas to htio da vam priobcim. Vase postrojbe su zapravo predvigjene za obkoljavanje sela, vec od tri sata iz jutra, tako da, dapace smo uviereni, niti grko-iztocnjacka ptica nece moci da nam se izmigolji...

- I vi mislite da ce moji ljudi tamo stajati kao babe, prekrizenih ruku na grudima? - opet ce stozernik Keljan, pakosno promatrajuci Dr. Gutica.

- Pa, ako dozvolite, gospodine stozernice, da razlozim, nas plan je takov. Odcienili smo da je, uz Boziju pripomoc, postrojba gospodina Misolova sasma dostatna da iztriebi taj srbski nakot. Jer...

- Nema tu nikakova "jer"! Moje ljudstvo ce sudielovati: ili vrlo dielatno ili nece nikako. To treba da odmah imadete na umu. Zar si mislite da ce momci, koji su se svojim junactvom u iztriebljenju Srba toliko iztakli diljem nase drzave, zbog vasega plana sada biti vodonose? Ne, ne zelim da mi bilo sto kazete. I sto da mi vi kazete? Mi svoje znademo, a to treba da znadete i vi. Toliko... - zavrsi stozernik, razstrojeno pripaljujuci cigaretu.

- Daj, Mirko, da to odstavimo za poslije. Pred nama je jos sest dana, a tvoja gorljivost za probitke Hrvatske trebalo bi da je svima znana. Sve ce doci na svoje miesto. Molim te, Mirko... Nocas nam jos predstoji da razsmotrimo razdielbu skupina, koje ce ovaj, nadasve vazni, posao zapoceti istodobno. A svi znademo koliki je snieg, da izmedju zaselaka prtine jedva da postoje - upozoruje nadporucnik.

- Utoliko bolje po nas, a gore po njih. Niti zec po ovakovom sniegu ne moze da trci, a nasi su momci odabrani, Poglavnikov... - umiesa se jos jednom zastavnik Mioc. Njega nadporucnik samo mrgodno pogleda i on namah ucuta. A to je, jamacno, znacilo da on nece olako prieci preko izgreda Miocove postrojbe prije tri noci, zbog koje je osobno morao da se izpricava, cak do zapoviednika Cielokupne Oruzane Sile NDH, vojskovogje Slavka viteza Kvaternika.

Dr. Gutic je samo izcekivao da mu nadporucnik dade mig, pa da nastavi dalnju razclanbu svojega plana. On, udarajuci nervozno prstima po nekakovoj skici, zurno nastavi:

- Pa, ovako... Cielo selo Drakulic tvore grko-iztocnjaci, koji su izriekom odbili da priegju u nasu Svetu Vieru. Tu ce pokolj, kako je vec kazano, krenuti istodobno. Naravski, bez izpaljena ijednoga naboja. Samo, dakle, srbomlat, bodez i bod. Moze, tko tako zeli, i siekira. I koje mu drago siecivo. Tamo su, polazeci iz smiera samostana Petricevac, zaselci redom, lievo: Stolici i Glamocanini, desno: Kataline i Kuruzovici, potom Mitrovici, Amidzici, iznova Kataline, pa Piljagici i Cusici, iznova Mitrovici, Brkovici, Stijakovici, Savanovici, Todorinovici, Kamberi... E, vidite, sad...

- Sto to sad? Necete nam, valjda, citati grlo po grlo! I jos traziti da im zupnik Filipovic, pred odlazak u pakao, odcita "Zdravo Marijo"! Mlatiti i klati odreda, to je sva mudrost! - jos jedanred ce, sada mnogo smirenije, stozernik Keljan.

- E, da znadete, gospodine stozernice, da hocu. Ovo ce im, od mene, biti "Zdravo Marija"! - zacereka se zupnik, vadeci izpod svojega habita kratki crni ustaski noz, zvani bod, i srbomlat.

- Vi mene, zupnice, svakim trenom vecma oddusevljujete! Vi ste, ne ljutite se, pravi sotona u fratarskoj odori. Pravi ustasa, nema sto... - nasmija se grokotom nadporucnik, dajuci rukom znaka doktoru Guticu da produlji.

- Buduci da je vec prekasno, za nocas bih vas jos samo obaviestio da smo za sela Sargovac i Motike, pako i rudokop Rakovac, gdje su se, da oprostite, grko-iztocnjaci s nasima izmiesali kao pasja crieva, planirali osobite voditelje. To su miestani, izkazani i vrlo cudoredni Hrvati, koji ce s grupama za pokolj ici od kuce do kuce, napucujuci ih na srbske obitelji...

- A ukoliko su brakovi miesoviti? - zainteresira se vodnik Bakovic, koji je cielo vrieme do sada samo pusio i sutio.

- Znades kako smo podstupali do sada, tako cemo i od sada. Tko je opoganio, udadbom ili zenidbom, nasu Vieru, pravac cistiliste! Jedan od krasnih takovih uzora nam je zupnik Dr. Ivan Peric iz samostana Gorica kod Livna, rogjen u najcistijemu srbskomu selu Crni Lug, kod Grahova, gdje mu je otac sumar bio. On je na pokolj grko-iztocnjaka ustase pozvao riecima: 'Prvo zakoljite moju sestru, kuju, udanu za Srbina. Onda ih koljite odreda. Oprosta pred Svevisnjim cu vam svima ja dati osobno, u svojemu samostanu' - podsieti zastavnik Mioc, izpitivacki bacivsi kratak pogled k nadporucniku Misolovu. Taj, pak, ne propusti prigodu da ga jos jednom, glede krsenja Viezbovnika, i za ubojstva do sada neutvrgjenoga broja uznika iz "Crne kuce", ostro ne ukori.

- Zastavnice, premda su tvoje zasluge za ustastvo znane, nesto mi je nocas tezko da te slusam. Nije, takogjer, znano tko bi se sve mogao naci pred Priekim vojnim sudom, glede uzsmrcivanja uznika, od kojih mnogi nisu smieli da budu likvidirani. Ali, o tome, rekoh, drugom zgodom i na drugome miestu - obrecnu se nadporucnik. Cim je on zasutio, Dr. Gutic izkoristi trenutak da dovrsi svoje izlaganje.

- Najnoviji popisi, sacinjeni pri predbiljezbama za razdielbu prehranbe i inih ziveznih tvoriva, u ciju valjanost ne treba zdvojiti, pokazuju da najveci broj grko-iztocnjaka moramo potamaniti u Drakulicu. Tu su i njihove obitelji brojcano najvece. Pogledajte, primierice, obitelj Gaje Glamocanina! Petnaest clanova. U ovoga Stevana Piljagica, isto toliko. U Trivuna Mitrovica, trinaest. Ovaj Kosta Mitrovic, evo, petnaest. Pa, neka Stoja Savanovic cak dvadeset, Simeun Stankovic sedamnaest, Mirko Piljagic cetrnaest, Gjorgjo Karanovic...

- Pusti sada, Viktore, prebrojavanje - upade, skrivajuci zievanje, Dr. Bilogrivic - jer je to za nasu momcad velika priednost. Dogju ljudi u jednu takovu sizmaticku obitelj, zasucu, sto se kaze, rukave i sve zgotove na jednome miestu. Najbitnije je po meni ovo: skrajnja saviestnost u izpunjenju zadace. Nitko, absolutno nitko, od te zivincadi ne smije da umakne, da prezivi. Ako netko, ipak, prezivi, zadaca nam, jednako pred Svevisnjim i nasim dicnim Poglavnikom, odstaje neizpunjena. To svatko, od carkara do najvisega ustaskoga castnika, pako i onoga katolickoga tezaka-voditelja, mora da imade na umu. Tako, eto, ja mislim...

- Ja, niti najmanje, ne zdvojim da cemo, kao i uviek do sada, sve odkoncati na najvisoj razini i na sveobce zadovoljstvo nasega Poglavnika. Meni se, i to cu iztaknuti, ne dopadaju pomisli da bi netko od njih mogao da nam umakne. Izkustvo iz dosadanjih iztriebljivanja grko-iztocnjaka nam zorno pokazuje da je to jedan prosti i glupavi sviet, koji ne umije da razmislja od kuda mu zlo dolazi. Lakovierni su, nitko ih, pa ni njihova pasija viera, nije poducio da zapamcuju od koga im prieti smrtna pogibelj i da...

- Ti si se, doporucnice Vrdoljak, tekar sada probudio. I odmah razvezao o njihovoj vieri, lakoumnosti, smrtnoj pogibelji... Preskoci to! - nasali se naklono nadporucnik Misolov.

- Ne - namah nadoveza Vrdoljak - samo sam htio reci gospodi, koja odcito nema takova izkustva, kako smo to mi, nadporucnice, radili u Kninskoj krajini, diljem Dalmacije, Bosne i Like. Ti se sigurno siecas da smo vodnik Grizelj i ja znali odjednoc prikupiti po stotinu tih budaletina, sve kao od brda odvaljenih, odvesti nad jame i postrieljati. A oni tako, vierujuci da mi strieljamo samo krivce, ponavljaju: 'Ja nista nisam kriv! Svi ce vam posviedociti da nikad nisam nesta ukr'o, nekoga nabiedio, govorio protiv drzave. Istinu vam govorim, tako mi Bog pomog'o. Ni mrava nisam zgazio... '

- Da, to je vriedilo izpocetka, u 1941. godini, dok i oni nisu malo dosli k pameti. Sada je, doporucnice moj, veljaca 1942... - spocita mu blago nadporucnik.

Sa Katolicke katedrale Svetoga Bonaventure, u samom sredistu grada, sat odkuca tri.

Na svim licima su se jasno uocavali pospanost i zamor. Stoga su zeljno izcekivali svrsetak ove dugacke i naputne siednice, najvise si upravljajuci poglede k Dr. Guticu i nadporucniku.

- Svi smo, gospodo, to se vidi, umorni i pospani, ali bih, s vasim dopustenjem, nadodao da nam, prije pristupanja izpunjenju "Operacije drakulici", predstoji samo jos jedna ovakova siednica. Potrebito je, naime, da gospodin nadporucnik Misolov dovede, mozda, nekoje voditelje skupina za pokolj. U tom smieru, ja vam svima unapried zahvaljujem - dovrsi Dr. Gutic.

- Nitko ovdje - ponovo se javi stozernik Keljan uzstajuci - ne treba da se vriegja, glede onoga sto cu jos kazati. Da ste vi, gospodine Guticu, svoju zadacu obnasali onako kako se sada razmecete, ne bi bilo niti ovih siednica, niti vasih operacija, niti... Sve je to valjalo odkoncati tiekom prosloga ljeta, kao sto su to prave ustase odkoncale. Ma, pustite price...

- Gospodine stozernice, trebalo je, kada me vucete za jezik, da znadete da sam ja, upravo zbog najrevnostnijeg izpunjavanja te zadace, smienjen s miesta na kojemu ste vi sada. I jos, nakon zestokoga inzistiranja onoga niemackoga generala Fortnera, povucen u Zagreb...

- I to vas je, kao, pogodilo: promaknuti ste u Velikoga zupana pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Kome vi sada pricate... - podrugljivo ce stozernik.

- Mene je, glede mojega pridonosa obcoj hrvatskoj stvari, promaknuo Poglavnik osobno. Vi, dakle, spocitavate i Poglavniku, gospodine...

- Gospodo, molim vas, dajte se kontrolirati. Ponavljam: dajte se kontrolirati! I ne prinudjujte me na skrajnje miere. Svi imademo isti cilj, svi smo najodaniji Poglavniku i nasoj zajednickoj stvari, ali smo, jednako tako, svi umorni i razdrazljivi. Hvala vam, i u moje ime, pa se vidimo kroz tri veceri - odreza nadporucnik, dok su stozernik i Veliki zupan Gutic i nadalje izmienjivali poglede pune otrovnoga naboja, poput munjovnoga blieska.

U odaju zurno ugjose dvojica sluzbujucih, dajuci se na njeno propisno podspremanje.



Biblioteka | Sledece: Glava 5

Copyright © 1998 Jovan Babic
Copyright © 1998 Zaduzbina Petar Kocic, Banja Luka - Beograd