5.

Doktor Viktor Gutic veceras je osobito razpolozen: kucnuo je odsudni tren provedbe njegova dugo pripravljana plana "Mali krizarski pohod", nedavno preimenovana u "Operaciju drakulici"! Sve je temeljito i sa najvecom saviestnoscu radio, pak je odcekivao samo najodlicnije ociene i pohvale sviju nazocnih, unatoc ranijemu nemilomu sukobu sa stozernikom Beljanom, koji se ostro uzprotivio da njegova postrojba, kako je izkazao, "nekomu za vrieme tako vazne zadace vodonosa bude." Beljan je i sada, dok se Gutic, po njegovu misljenju, nametno sepurio poput purana, siedio na svom stolcu, izpod Poglavnikove slike i, ne bieleci si zuba, promatrao neku nevidljivu tocku na ulaznim vratima. Jednako tako je pripaljivao cigaretu sa cigarete i, s vriemena na vrieme, odpuhujuci velike kolute duhanskoga dima, odsutno pratio njihovo izcezavanje u uzduhu. Doima se, u najkracemu, kao coviek pored kojega nitko i nista ne postoji.

Nadporucnik Misolov smiestio se malko postrance celu stola, ne zeleci ju previse izticati, ali sviestan visoke zadace koja mu je sa najvisega miesta povierena. On bi samo u hipu dao upraviti, takodjer nista ne govoreci, letimican pogled docastnicima i castnicima svoje postrojbe. Sa oblicja im je zapravo odmah mogao da procita nestrpljivost: da se sve ovo cim prije odkonca! Jer, oddavna su zajedno, jos od 1932. godine, iz Italije i Madzarske, pa svakoga u dusu poznaje: Jurlinu, Vrdoljaka zvanog Reponju, Tolja, Perkovica, Skogrlja, Krizana, Zulja, Zubana, Mioca, Drinjaka Bakotu, Bobana... Njihova je misao, vieruje, u sviju, jednaka: da se negdje domognu dobre kapljice. I da, iza toga, sa svojim postrojbama krenu u obecano iztriebljenje tih prokletih grko-iztocnjaka u obkolici Banja Luke.

- Ja bih, ako je gospoda suglasna, da odpocnemo ovaj zakljucni i, pridodat cu, poviestni zdogovor - oglasi se dr Gutic uzstajuci, dok su se njegovi debeli obrazi zrcalili samouvierenoscu i podpunim zadovoljstvom. 'Ukazat cu veceras - nastavi odmah - na samo jos ponekoje, sitnije, ali niposto manje bitne znacajke nase sutrasnje zadace. Tu, gospodo, uz ostalo, mislim i na pravednu razdielbu posla. Premda zapravo znadem, i dapace sam do skrajnosti uvieren, da ce svatko od vas u odstvarenju te zadace upregnuti sve svoje tielesne i umne sile, potrebito je da se taj, nasemu srdcu najdrazi teret, sasma ravnomierno razporedi. Razclanjujuci ovaj nas "Popis za razdielbu prehranbe", glede kojega su se grkoiztocnjaci dali tako priljezno predbiljeziti do posliednjega clana obitelji, dosao sam do zakljucka da u nekojim njihovim kucanstvima imade do desetoro, pak i vise, dietce. Dostatno je, mislim, iztaknuti da treba poklati okolo 600 toga nakota, u dobi od zibke do 14 ljeta. Sto vam, dakle, tom obpaskom kanim iztaknuti? Da ce, prosto-naprosto, nas posao u takovim kucanstvima teci mnogo lakse i brze, negoli tamo gdje imademo odrasle muzkarce i zene. Upravo stoga sam nacinio ovakav...'

Stozernik Mirko Keljan, za kojega se sve do toga caska cinilo da driema, odjednoc prodorno viknu:

- Komu vi, doktore Guticu, vec drugi puta zaredom, usi punite svojim bedastocama? Izgleda mi da nas jos zelite poducavati kako i koliko treba da koljemo.I da, iznova, smierate da moju postrojbu uciniti "vodonosama". Zapamtite si, ipak, da ce moji momci sutra iz jutra da budu kosci, niposto nekakovi vodonosci! Da je, uostalom, ta vasa toliko uznosena ucinkovitost oko iztriebljenja srbskoga nakota u 1941. doista bila onakova kakovom je uporno predstavljate, mi i niesmo trebali ovamo niti dolaziti. Skratite, napokon, te svoje glupave tirade...

- Duzan sam vas, gospodine stozernice, upozoriti da sa mnom ovakovim tonom i nacinom nitko ne moze razgovarati, napose ne vi. Vama, izgleda, nisu znane ovlasti koje sam od Poglavnika osobno zadobio, i ustmeno i krugovalno, jos u travnju i lipnju prosle godine, pak i sada. I kada me vec vucete za jezik, podsietit cu vas, i ovdje nazocnu gospodu, na sliedece. Ja sam, gospodine stozernice...

- Nema tu nicega, po meni, sto vam daje za pravo da svaku recenicu zapocinjete sa "ja sam, ja sam, ja sam"...Sve je vase dielo izislo na vidielo. I nemojte...- uzvrati Keljan skoro prieteci - da nam se ovdje toliko nadmecete.

Nadporucnik Misolov, koji je ovu priepirku, sto vise, pratio sa blagim smieskom, odjenoc se uozbilji.

-Ja vas, gospodo moja, molim da pozorno saslusamo rieci doktora Gutica, cije sveukupno domoljublje i revnost u promicanju nase hrvatske stvari nisu niukoliko zdvojni, sto bi trebalo da je svima znano. Izvolite, doktore! - umiesa se on.

- Hvala vam, nadporucnice, na liepim riecima spram mojoj osobi i mojemu radu za probitke nase mile i jedine nam domovine, ali ja se odsiecam prozvanim od gospodina stozernika da sada malo podrobnije, buduci da vriemena imademo dosta, izkazem sto smo mi tiekom 1941. na zatiranju Zidova i grko-izocnjaka u Hrvatskoj Krajini uradili. Kao prvo, o srbskim "crnomantijasima", svecenicima, koji su za nas bili najobpasniji, glede toga sto su uviek bili uz svoju pastvu, koju su sustavno trovali svojim sizmatickim jedom proti nama. Zato smo im tzv. vladiku banjaluckoga Platona, medju prvima dali uhititi. A ja sam, osobno, nalozio da ga bace na svekolike muke: da bude sav izlomljen, da mu se zapale brada, brkovi i kosa, da mu se dade loziti vatra na tielu, da napokon bude zaklan i bacen u rieku Vrbanju. 'Imadete ga - kazao sam gospodi Feliksu Nedielskom i Vilimu Butorcu - tako pripraviti da ga riecne ribe i rakovi odglodju sa najvecom nasladom. Glede toga cu vam, kao najodlicniju pripomoc odputiti mojega pratitelja Asima Dzelica, kojemu u takovim poslovima ne imade premca. Od njega cete, jamcim vam osobno, i nekoje novatorije nauciti...'

- I sto je - zaintersira se nadporucnik - potom bilo?

- Oni su se na tu obpasku samo grokotom nasmijali, a poslie me sa uzhitom brzoglasom izviestili: "Vladiku smo odputili niz Vrbas i brzojavili Beogradu da mu priredi stanoviti docek sa mimohodom!" Slicno je, recimo, podstupljeno i sa bihackim tzv. protom Ilijom Tintorom, kojega su tamosnje ustase polili benzinom i zapalili, predhodno ga natieravsi da odcita njihov pasiji "Otce nas". Napokon su mu izkopali desno oko, rekavsi: "Lievo ti oko, pope, odstavljamo da uzmognes sici u grob. Ili se odputiti u pakao, kamo i pripadas!" Popa Ristu Catica iz Gubina su prvo dali svezati za grabic, zapoviedili mu neka, posto ima jarecu bradicu, odbrsti lisce. Iza toga su ga zivoga, kao jarca, oderali, polili benzinom i...

Iznebuha se, prekidajuci Dr. Gutica, javi zupnik samostana Petricevac, fra-Filipovic:

- Drzim, gospodo, da su to sve najodlicniji primieri i uzori nase dielatnosti, ali bih, ipak, predlozio da se tako obsirno izviesce skrati i da se samo poimence pobroje te njihovi sizmaticke sluge necastivome. Jer...

- Dobro ste,Velecasni, to zamietili: neka samo budu pobrojani! - spremno se slozi nadporucnik, dajuci doktoru Guticu mig da nastavi.

- E, pa da skratim! Procitat cu, dakle, samo te poklane popovske gadove do prosloga rujna poklane. Ovdje, dakle, pise da su zaklani: Milan Banjac iz Drvara, Simo Banjac iz Glamoca, Jovan Bjegovic iz Bihaca, Ilija Budimir iz Grahova, Mihajlo Vasic iz Banje Luke, Bogdan Vranjesevic iz Krupe na Vrbasu, Stojan Vranjesevic iz Bihaca, monah Serafim iz Gomionice, Milan Golubovic iz Drvara, Zivko Danilovic iz Ljubije, Ignjatije Djuric iz Kladuse, Jovan Zec iz nekakova Preodca, Ilija Ilic iz Cazina, Risto Jelacic iz Drvara, Vukosav Milanovic iz Kulen-Vakufa, Djuro Radmanovic iz Bosanske Krupe, Ilija Dodig iz... Slabo se vidi u popisu... Iz Trubara kod Drvara, Rodoljub Samardzic takodjer iz Kulen-Vakufa, Kosta Stanisic iz Livna, Mirko Stojisavljevic iz Glamoca, Damjan Strbac iz Grahova, Dusan Subotic iz Banja Luke... Je li, siecas li se, Blaz, ovo onaj sto smo ga dali smaknuti istodobno kada i njihova ''episkopa'' ? - priupita on brata, nasto Blaz lieno klimu svojom golemom glavom.

Mi smo, k tomu, u istome razdoblju na podrucju tzv. Eparhije banjalucke dali srusiti ili zapaliti ravno 107 njihovih sakralnih objekata, medju kojima i ovdasnju Sabornu crkvu-vragomolju "Svete Trojice", koja se nalazila bas tu, izpred ovoga zapoviednictva. Njeno golemo zvono dao sam pokloniti nasim niemackim saveznicima, za izradbu valjanih naboja i granata za njihove najodlicnije topnicke postrojbe. Potom smo srusili onu novu crkvu na Petricevcu, a onu na Rebrovcu smo predali na uporabu grko-katolicima, ili kako ih svi ovdje nazivlju Galicijanima, ponegdje jos i unijatima. Ja, to je oddavna znano, nikada...

- Iznova: ja, pa ja, pa ja... - glasno progundja stozernik, rugajuci se doktoru Guticu.

- Mirko! - opomenu ga nadporucnik, upravljajuci ostar pogled k njemu.

- ... nisam - produlji Gutic pobiedno - prihvatio naputke, odnosno "jednacbu", Doglavnika Dr. Budaka: "Jedna se trecina Srba imade poklati, jedna predvesti u katolicku vieru, a jedna rotierati"! U mene je valjana bila ova "jednacba" - Samo je mrtav grko-iztocnjak, podoban grko-iztocnjak! Izpocetka sam im, sto vise, uz prietnju smrtne pogibelji, zabranio kupanje u toplici Gornji seher, Laktasi, Slatina i svim inim toplicama, dapace i svuda tamo gdje se Hrvati imadu kupati. Jednako tako, da se prevazaju u samovozima, sto je...

- De, recite sto ...Iznova uvecavate i uznasate sebe samoga - opet ce stozernik Keljan ljutito. 'Pa, sto mi imademo ovdje raditi, ako ste vi sve tako revnostno radili, kako pripoviedate...Ja, doista odsiecam stanovitu potrebu da namah...

Samo je jedan priekoran pogled nadporucnikov spram Keljanu bio dostatan da on namah zasuti, mada je i nadalje Dr. Gutica promatrao izpod oka. Docim se stvarno doimao kao coviek koji bi sa vajvecim uzitkom doktorovu kraljeznicu svojim cizmama izlomio. Ali, obsokoljen nadporucnikovom ocevidnom zastitom, Gutic nastavi da navadja:

- I ako netko sada pita sto smo jos u proteklih deset mieseci ustaske vlasti u Hrvatskoj Krajini ucinili, onda je ovo moja obrana: dvanaest tisuca iztriebljenih grko-iztocnjaka oko Bihaca, desetak tisuca okolo Sanskog Mosta, osam tisuca okolo Krupe, osam tisuca okolo Priedora, na tisuce okolo Livna i Glamoca, Dubice, Gradiske na Savi, Novoga, Banja Luke...

- I ja bih, ako gospoda dopusta, zelio pripomenuti jednu zgodu, kada je riec o izistinskomu pregnucu gospodina Gutica u svojemu svetom poslu. Bio sam nazocan kada mu je do ruku prispielo jedno izviesce o unictenju tih grko-iztocnjaka, na broju svega oko dvie stotine, na siremu podrucju Kljuca. Tada je on naprosto jeknuo: ' Sto? Dvie stotine! Sto cu ja sa dvie stotine! Niti dvie tisuce u jednome danu za mene nista niesu. Kada taj glupi izviestitelj misli da cu moci poruciti nasemu milomu Poglavniku: "Hrvatska Krajina je cista, Banja Luka je od nakota odciscena. Ovo je, dicni nas Poglavnice, srediste Vase drzave koje dolicno moze da uresi samo Vase bogomdano ime: Antingrad! Pohrlite u srdce svoje drzave, pohrlite u Hrvatsku Krajinu, pohrlite u Antingrad!" Upravo je sve tako bilo...- podtvrdi uzhiceno Dr. Bilogrivic, dok ga nadporucnik Misolov blago ne ukori:

- Vi, gvardijane, imadete velikoga poetskoga dara. To ste nam ovim svojim riecima vrlo zorno posviedocili. Ja, pako, cienim izravnost: da slusam ta njihova imena, koja postoje jos samo kao imena, mrtva srbska imena.Tada, sa najvecom nasladom, posmatram mimo hod mrtvih, mrtvih Srba. Imadete li, doktore Viktore, pri sebi te popise njihovih mrtvaca?

- Dakako, da imadem - spremno se oglasi Gutic - ali nije podpun: cesto upisano nije odakle su i sto su oni bili. Evo... Nikola Curcija, gostionicar iz Banja Luke, Pero Perduv, vozitelj samovoza iz Banja Luke, Branko Plavsic, Branko Balaban, Dusan Brankovic, saborski zastupnik, Simo Marijanac, svecenik iz Jajca, Jovan Roljic,obcinski biljeznik iz Varcar-Vakufa. Sliede: Jovo Brkovic, Lazar Sukalo, Spiro Saranic i Cvijo Malinic iz Prijakovaca. Simeun Malesevic, Cvijo Donjak, Dusan i Pajo Malesevic, Stanko Vujicic, Ostoja Savic, Vaskrsije i Ostoja Tadic, su svi iz Ramica.Vid Bozic, Lazar Golemovic, Branko Bozic, Mladjen Sipka, ovi su iz Dragocaja... Sa kraja stola, tik izpod slike Poglavnika, sa koje je on, vojnicki utegnut i strog, reklo bi se, pozorno promatrao ovaj veli skup, netko krupno zahrka, nasto svi usmierise svoje poglede na tu stranu. Odtuda ih presiekose dva podspana, jednako tako ostra, oka stozernika Keljana. On, odcito razgrijan u toploj sobi, samo dva-tri puta zatrepta otezcalim kapcima, potom se iznova predade sladku snu. To u doktora Gutica izazva jos vece odlaksanje pa on, pogledavsi spram nadporucniku, cilo zapita:

- Je li ovo dostatno, ili da nastavim, gospodine nadporucnice?

- Ne, nije dostatno. Tek sam poceo da se nasladjujem. Neka sada, ako ste umorni, nastavi gospodin zupnik Filipovic!

Fra-Vjekoslav, kao da je jedva docekao takovu zapovied, hitro obrisa svoje naocari, pogleda ih prema svietiljci, preuze popis od Gutica i poletno poce: "Mihajlo Amidzic, Jovan Radinkovic, Jovan Pejcinovic, Petar Stekovic, Djordje Babic, Pajo Budisa, Jovo Dedic, Jovo Racic, Pantelija, Todor, Tomo i Risto Tamamovic, Bozo Stankovic, Djuro, Zivko i dva Mirka Dragica, Nikola Lakanovic, Jovo i Vid Skrbic, Dusan, Djuro i Tomo Jekic, Jovo i Blagoje Tesic, Branko i Milica Malinic, Aleksa Gataric, Milan Vrhovac, Vid Majstorovic, Djordje Stanojevic, Milos Jekic, Simo i Djuradj Vukajlovic, Dusan Jagodic, Risto Popovic, Stojan Raca, Risto Savic...Opet, vidite, jedan Risto. A bas spram tim njihovim Ristama odsiecam najvecma gadjenje, stoga sto me to gnjusno ime nekako podsieca na njihovoga 'Rista spasitelja'. Dalje...Djuro Savic, Vid Tamamovic, Simo Blazevic, Ilija i Stojan Gajic, svi iz Velikoga i Maloga Blaska...Da li da citam dalje?

- Dalje, samo dalje! - zapoviedi odlucno nadporucnik, prekrizivsi ruke na grudima.

- Stojan Zabic iz Dovica, ziv spaljen... Koja je budala ovo upisala, ovakovu glupavu obpasku? Dobro jeste da je spaljen, ali je najmanje bitno sto je spaljen. I ovaj je iz Dovica, Stanko Zabic. Potom Stevanija Rakic, Milan Knezevic, Jovo Rakic, Mile Bunjic i Damjan Vrancic iz Boskovica, a Petko Pejcinovic i Vaso Abat su iz Milosavaca. Nikola Vujicic, Mladjen Vujicic, Lazo Trbic, Risto Prdic iz Celinca... Eh, neka je i ovaj Risto prdnuo sebi za dusu... Izpricajte me, gospodo! I Mile Gligoric je iz Celinca, kao i nekoliko Dzombica - Simeun, Dusan, Bosko, Gospana, Marija i Petra. Sliede Vujicici ! Ovdje je zapisano da je Nikola otac, a Mladjan i Lazo sinovi mu. Pak jos jedan Vujicic, Luka, i jedan Jovanovic, Savo, iza cega su nanizani nekoji Garici - Dusan, Mitar, Luka, Lazo i Vukan. Na kraju je pridodata zabiljezba: "Ustrieljeni iz strojnica i samokriesa 7. siecnja 1942. na pravoslavni Bozic, pri svojim domovima, bez dielatnoga odpora. Zapoviednik..."

- Izpricavam se, gospodine zupnice, sto vas prekidam! - upade Dr. Gutic. Pripomenuo bih zapravo da sam osobno zapoviedio da se usmrcenja grko-iztocnjaka, osim u iznimnim slucajevima, imadu vrsiti rabljenjem boda, bodeza,siekire i kojega mu drago hladnoga orugja. Ali, nase ljudstvo kao da se zaboravi. Jer, hladnim orugjem se postizavaju visestruke priednosti : stedi se drzavno strieljivo, ustase izravnije dozivljuju kuzni zapuh te pogane grko-iztocne krvi, pak ih jos vecma mrze...

- Vase rieci, doktore, doista ne trpe priepor. Nu, ja ne bih bio toliko strog spram nasim momcima. Imade u tome, u toj pucnjavi strojnica i samokriesa, stanovitoga glazbenoga ugodjaja. Dz-dz-dz- dz... Cujete li taj glas strojnice, dok padaju, previaju se i robcu tamo nekakovi Dzombici. Potom, zaguce druga strojnica: g-g-g-g, a ono se, jedan preko drugoga, svaljuju ti Garici. Mene se to, vierujte, doimlje kao sazvucje orgulja sa Kaptola... - izkaza svoje uzhicenje fra-Bilogrivic.

- Sad na red dolaze Priedor, Ljubija, Omarska, Lamovita, Kljuc... Hocu li nastaviti citanje, ili ne? - priupita usopljeni zupnik Filipovic.

Blizi se polnoc. Vani se cuje duhanje hladna vietra, a u odaji je tako toplo. Stoga su mnogi docastnici, pak i poneki castnici, vec odavna usnuli. I stozernika Keljana je uvelike savladao san.

- Ove momke, gospodo, to je odcito, ne zanimaju mrtvi. Da ste im, zupnice, citali imena onih koji tekar treba da budu mrtvi, nitko od njih ne bi zaspao - primieti nadporucnik, sto izazva grokotan smieh budnih. 'Ja bih - nadodade on - da gospodin zupnik nastavi. Za mene, izkreno priznajem, nekako nema pravoga uzitka kada se samo kaze: zaklano, baceno u jame, ubieno, zapaljeno toliko i toliko grko- iztocnjaka. Ovako, meni se jednako pricinjava da ih gledam kako samo nemocno jaucu, robcu, krkljaju...Da se uvijaju i presavijaju kao presieceni crvi. Sto vi, doktore Guticu, na ovo kazete?

- Vasim riecima, nadporucnice, nema sto da se pridoda.Vec sam ranije pripoviedao kako bi mi kraljeznicom strujao munjotok, sto je jos liepse, dok bi onaj moj Asim Dzelic, u svojim crnim rukavicama sa crvenim podlanicama, pred mojim ocima klao te srbske uljeze i dotepance. Ne mogu, ipak, reci da je i ovo citanje njihovih, kako vi rekoste, mrtvih imena od malene drazi i naslade. I ja sam, dakle, za to da nas zupnik produlji prozivnik mrtvih Srba - pridruzi se Dr. Gutic nadporucnikovu misljenju, sto i drugi, klimanjem glavama, od srdca oddobrise.

- Ja sam vam - prihvati zupnik poletno - uviek dusom i tielom za ovakove zadace. Idemo onda dalje, sve do kraja! Vukasin Copic, Vlado Terzic, Radivoje Marin, Dane Babic, Mitar Sredic, Ilija Petrovic,Vaso Hrnjak, Stojan Kondic, Risto Sredic...Evo jos jednoga njihova Riste! Pero Jankovic, svi iz Ljubije. Sada ide Priedor: Ratko Tubin, neki ucitelj Pantelic, Stanoje Radic, Petar i Dragutin Ivanic, Mile Kondic, ucitelj Aleksandar i tezak Stevan Mrksic iz Miljakovaca, pa Bosko, Bogdan i Petar Rajlic iz Cele, Trivo Stojanovic iz Perica, gimnaziste Dusan Djuric i Branko Ivanovic, tesac Mirko Djikic, radnik Simo Despot, radnik Jovo Kotroman, sluzitelj Lazar Djanic, trgovac Danilo Marjanovic, porezki ovrhovitelj Djuro Jovanovic, ucenik pekarstva Dusan Jovanic, slaboumna dievojka Persa Canak, njen brat Dragan, kelner Dragutin Canak, gostionicar Mile, trgovinski pomagatelj Djordje i neki Milan Canak, takodjer iz Priedora.Iz istoga su grada i Ostoja Domic, Dusan Milutinovic, sumar Vladimir Vucenovic, zeljeznicarski dielatnici Mile Kos, Stevan Dotlic i Milorad Ljubicic, Ratko i Nikola Karan, Dusan Stijepic, Ostoja Majkic, kelner Branko Plavsic, stroitelj zemljodielstva Milutin Stijovic, kovinar Dimitrije Medic, umirovljeni sudbeni dielatnik Simo Vujasinovic, mierilac-kantardzija Mile Vujasinovic, tapetar Vaso Goronja, sedlarski pomagalac Vukasin Djuric, trgovac Pero Obradovic, trgovinski zastupatelj Pero Radjen, gostionicar Rade Ciganovic i sin mu Nikola, trgovac Pero Radetic, osamdeset godina star... Cujete li, gospodo, ovu budalastinu: osamdeset godina star! Nebi li bilo mnogo ugodnije cuti da je osam godina star? Svakakove obpaske upisuju nasi izviestitelji, svakakove... Nu, idemo dalje! Bravar Milovan Radetic, Perin sin, gluhoniem. Zamislite si, gospodo, ovu biljezku! Ludost, izistinka ludost! Evo, jos jedan Pero Radetic, zeljeznicarski djelatnik. Iza njih su pekari Stevan i Dusan Bojanic, pa sviecar Mirko Maric. Evo, gospodo, napokon jednoga pravoga zanimanja za te pogane divljake: taj ce im u paklu jos i sviece paliti, da im bude toplije... Izpricavam se glede zadrzavanja! Od sada cu, ako ste suglasni, citati samo imena - Svetozar Gnjatic, Rade i Damjan Damjanovic, Zdravko Cadjo, Mile Brdar, Dusan Grabovanovic ili Draganovic, Ljubomir Stojanovic, Obren Savic, Ljubomir Munjiza, gimnazisti Nikola Despot i Dragan Kovacevic, Dragutin Crnic, Ilija Roncevic, Mile Djudjic, Stanko Radovic, Djuro i Dusan Kragulj, Djordje Vrhovac, Pero Munjiza, Jovo Smiljanic, Trivun Sarac, Petar Marjanovic, Mihailo Vuckovic, Gojko Grubjesic, Ljuban i Milivoje Savanovic, Branko Baskot, Dusan Crnogorac, Pero Kurbalija, Djordje Stijepic i dva njegova sina, Mico Medic, Krsto Srdic, Novak Topic, Mane Marjanovic, Branko Ignjatic, Nikola Babic, Branko Banovic, gimnazist Dusko Marjanovic, Vaso, sin biljeznika Pere Djurica, Nikola i Dusan Mijatovic... Da sada malo zacinimo sa dva skolska nadzornika - Petrom Bozicem i Nikolom Cupovicem. Uz to, tri ucitelja - Gojkom Grubajicem, Milanom Cibicem i Danilom Popovicem! Ovdje je jos pridodano da je u Priedoru i obkolici poklano vise od cetiri tisuce grko-iztocnjaka, ali da za imena nisu pitani, pak se ona ne navadjaju.

U kljuckome kotaru su upisani samo Milan Vukovic, Dusan Mladenovic, Milan i Mirko Vukovic, Djordje i Dusan Radic, Milivoje Zivkovic, Jovo Predojevic i Djordje Pesevic, uz skupnu biljezku da "imena zbog zurnosti dielatnosti smaknuca nisu popisivana, premda je podpuno poklato oko tisucu i sedam stotina grko-iztocnjaka na broju".

- Fra-Miroslave, glas vam je, cielo vrieme citanja, zvucao poput trublje sa Jerihona, a niti u jednome trenu kao glas svecenika sa oltara. Tako to i treba. Cestitam, od srdca vam cestitam! Jos jednoc ste zorno posviedocili da se s vama jutros moze sa najvecom pouzdanoscu racunati. Cestitam! A sada, kada smo se ovako divno dusevno osviezili i nadahnuli, iznova predajem riec gospodinu Guticu. Izvolite, doktore! - zakljuci nadporucnik Misolov cilo i razdragano, kao da sa ovdasnje katedrale "Svetoga Bonaventure" nije oddavno odkucalo polnoc vec poldne.

- Nuzdno je sada jos jednoc sve nazocne podsietiti da je ta njihova tzv.Vrbaska banovina, prema zvanicnim brojitbenim podatcima iz 1931. godine, imala tocno jedan milijun 37.000 i 382 zitelja. Od toga je, gospodo, na taj srbski nakot, koji se ovamo u svojim gedzovanskim opancima slio pred dvije stotine godina, i nikada nije postovao gostoprimstvo i uljudbu plemenitoga hrvatskoga naroda, odpadalo vise od 600 tisuca. Muslimana je bilo nesta vise od 250 tisuca i nas okolo 73 tisuce, tzv. odstalih hriscana okolo 13 tisuca, Zidova...

- Izpricavam se, doista, nazocnoj gospodi, ali drzim da bi ti, Viktore, napokon trebalo da se okanes toga svojega "muslimani, muslimani, muslimani". Vec da ih nazivljes pravim imenom njihovim: poturice, turcad, turkesine, turkuse. Oni, Viktore, nisu nikoje "cviece hrvatskoga naroda", negoli smece, koje zagadjuje hrvatski narod i njegove poviestne prostore. Jer, ako takovima pruzite ruku sa uzdarjem,mogu vam odgristi prste. Ali, ako im pruzite stisnutu pest, takovi ce vam je pokorno ljubiti! Takovi su oni. Stoga... - ne dovrsi Blaz Gutic, jer mu se brat uzprotivi:

- Ti bi, Blaz, kao raniji zapoviednik Redarstvene Sluzbe, trebalo da dobro znades da takovomu izricaju postoje visi razlozi i interesi. A sto o njima osobno mislim, i to ti je znano. Tko se posliednji smije, najsladje se smije! - stara je izrieka nasega naroda. Oni, dakle, koji ce im se, uz Boziju Providnost, posliednji smijati, bit cemo mi. Sada me pusti da nastavim! Kazao sam da je ovdje tada bilo vise od sest stotina tisuca grko-iztocnjaka, a sada su vise negoli prepolovljeni...

- Da, to ste dobro konstatirali: prepolovljeni! Nas cilj - javi se pospano, jednako tako zagrizeno, stozernik Keljan - nije da ih prepolovimo negoli da ih unictimo. To je, ipak, prevelika razlika. Jer...

- Pustimo to sada, Mirko! Pusti doktora da dokonca ovo, nadasve zanimljivo, izviesce.

Nastavite, gospodine!

- Pa, ovako... Mi smo osobito ucinkoviti bili u ekonomskom i financijalnom unictenju bogatih grko-iztocnjaka. Ja sam osobno obecao, sto me, naravski, ni u kojoj mieri nije obvezivalo, sigurnost ovdasnjim njihovim trgovcima Kosti i Rajku Dimitrijevicu, Branku i Miloradu Stricevicu, Mili Jankovicu, Kosti Bozicu, Milanu Popovicu, obiteljima Koljevica, Stricevica, Divjaka, Ljubibratica, Lazarevica, Milanovica i mnogim inima, da ce imati podpunu sigurnost, ako Ustaskome Stozeru predadu po pet stotina tisuca do milijun dinara. Tako su i ucinili, a poslije... Zna se sto je poslije bilo. Tu su mi moja desna ruka bili, uz vec pripomenute, Franjo Kelemen, Rudolf Stubni, Karlo Penava, Niko Condric, Niko Kondic, Ivan Momcinovic i Hasib Imamovic. Znadem da moj Blaz ne voli da se i u kojemu slucaju spominju, kako ih on jos nazivlje, balije, ali ovo su fakta. Kao sto su nedvojbena fakta da su na podrucju Bihaca, Kladuse, Cazina, Krupe, Petrovca, Sane i drugamo, najbolji koljaci bili bas ti poturcenjaci...

- Fakta su, gospodine Guticu, i to da ste od tih silnih milijuna, kako se opetovano ponavlja po uredima, velike osobne koristi imali. I da ste si sami dali imena dviema ulicama u Banja Luci: Trg stozernika Dr. Viktora Gutica i Ulica majke Gutica. Nije li tako? - iznova ce Keljan rezko.

- Niesam ja nego, cieneci moje izistinske zasluge, hrvatsko pucanstvo Banje Luke! A glede koristi od milijuna, to cete morati da pri sudbenomu stolu dokazujete - uzvrati Gutic pripravno pa, ne pogledavsi stozernika, produlji:

- Pridodat cu da sam jos nesmiljeniji bio spram Zidovima: zatrao sam ih iz koriena! Sve Salome, Sniclere, Abinone, Atijase,Altarce, Fridmane, Levije, Salomone, Montijase, Nojmane, Pinte, Pape, Rozenrauhe, Stajnlaufe, Poljokane i ine, imena kojih se vise ne siecam, dao sam odmah odpraviti u Jasenovac. Poljokanovu kucu predao sam na uporabu Ustaskoj Nadzornoj Sluzbi, a zidovsku sinagogu dao sam preurediti u kupleraj za niemacke castnike i docastnike. Htio sam i time da se veliki niemacki Firer odsviedoci da hrvatski narod niti u tome ne zaostaje za niemackim, jer smo doista jednakoga, gotskoga, podrietla. Glede nasega jutrosnjega plana, dodat cu samo ovo: snieg je, hvala Svevisnjemu, stao, a ja sam jucer nalozio grko-iztocnjacima da, kako bi im se nesmetano mogla dovazati obecana prehranba, nacine dobre prtine, sto su oni zdusno poslusali...

Gospodine Guticu, vi, doista, vriedite zlata koliko ste tezki! Na sve ste, bas na sve mislili - odglasi se razpolozeno nadporucnik Misolov, bacivsi pogled na svoj sat. 'Sada je - nadoda de namah - dva sata, a u cetiri, sa Bozijim blagoslovom, krecemo. Sve nase postrojbe su podpuno pripravne, tocno znaju svoje jutrosnje zadace. A da bi se sto vecma razzestili spram grko-iztocnjacima, izdao sam zapovied da nitko nocas oka sklopiti ne smije, uz obpasku da ce svatko od momaka, prije pokolja, dobiti po dobru poluoku hercegovacke loze. Pravi je, smatram, trenutak da svi, a ne samo moji castnici i docastnici, krenemo k njima. Jerbo nam predstoji, nije li tako fra-Miroslave, da jos kod vas, u samostan, glede sluzbe Bozije, svrnemo. A sada: Za dom i Poglavnika spremni! - uzkliknu on hitro, ustavsi i dizuci ruku na znani ustaski pozdrav, sto od srdca prihvatise svi nazocni.

Biblioteka | Sledece: Glava 6

Copyright © 1998 Jovan Babic
Copyright © 1998 Zaduzbina Petar Kocic, Banja Luka - Beograd