include ("common.inc"); main_header ("Petak, 18"); ?> include ("library.inc"); ?>
| U TRAGANJU ZA ZLATNIM RUNOM, BORISLAV PEKIC
Petak, 18. mart 1983. godine
KOMENTAR 194.
Kad je na Aleksandra ljut, Gazda ima obicaj da ga naziva ruskim
kumcetom. Posto su i Obrenovici sa Njegovanima u nekom kumstvu,
njega je Milos krstio, to ispada da su sad nekako preko Obrenovica
Rusi i Njegovani u kumstvu, da je Gazda u kumstvu sa majcicom
Rusijom. Ta je Rusija, prema "S.P. Vjedomostima" (prestampano
u "Odjeku" od 4. 1. 1903. godine iz nekog inostranog
lista, a citirano po Vasicu na strani 170) nasa velika sestra
- razmislja Gazda - no bojim se da ce nam uskoro biti i majka,
dok se najzad ne pokaze da nam je, kao i celom Balkanu, maceha.
U naprednim se zemljama takvim majkama zbog inkompetencije oduzima
starateljstvo nad decom.
KOMENTAR 195.
Centralna tema razgovora Gazdinog sa mrtvim kraljem, Aleksandrom
Obrenovicem, jeste Gazdino misljenje o odnosu naroda i njegovog
vladatelja, sa narocitim obzirom na ustavna dokumenta. Tu Gazda
daje svoje misljenje o upravljanju narodom koji ocito ne ceni,
ali jos manje ceni vladatelja koji narodom ne ume upravljati.
Jer ako narod - kaze Gazda - pogresi, on je beslovesna stoka,
pa mu se omaske dadu odbiti na slabomocje umno. Ali vladatelja
nista ne iskupljuje. Dva su momenta bitna u Gazdinim tezama: njegovo
poredjenje drzave i Firme, kao i paralela izmedju upravljanja
drzavom i jahanja neuzdana konja. Drugo: to je polaganje na formu.
Kralj nije smeo da krsi Ustav i zakletvu, jer time dresi ruke
i drugim, na taj Ustav i zakone zakletim, faktorima. Morao je
Ustav zaobilaziti, drzati se forme, ali mu davati svoju sustinu.
Dakle drzati se forme, ali kroz nju izrazavati svoju sustinu,
koja moze cak i suprotna formi biti, ali se prividno forme mora
drzati. To su otprilike bili uvek saveti koje je on Aleksandru
davao - i kod nasilnog proglasenja punoletstva, odnosno ukidanja
namesnistva, i kod zabrane ocu Milanu da se vrati u zemlju, i
kod slucaja Drage Masin, itd.
KOMENTAR 196.
Pada mi na pamet, to sam sada obradio i u komentarima na knjigu
Zastavnikovicevu, mogucnost da do nekih republikanskih, prinudnih
resenja Gazda dodje pred perspektivom povratka Karadjordjevica.
On nesto od toga, naravno, natukne i Hadzi-Tomi i ovaj ga odmah,
naravno, optuzi za komunarstvo, sto je potpuno smesno kad je u
pitanju Gazda. No Gazda, naravno, ne moze nista dobro da ocekuje
od Karadjordjevica, premda Nenadovic, njegov rodjak, radi u Zenevi
na rekonsilijaciji sa Petrom, ali ga najvise plasi uticaj Rusije
koji bi, on se boji, bio jos veci s obzirom na crnogorsku Jelenu
i na odnose Crne Gore sa Rusijom. Republika bi mogla, po njemu,
da spreci taj uticaj ruski, republika ne bi prema Rusiji, kao
jednoj apsolutistickoj imperiji, mogla imati veliku naklonost,
a pogotovo apsolutisticko carsko samodrzavlje rusko ne bi moglo
imati naklonosti prema jednoj srpskoj republici; tako bi Rusi,
prestajuci da imaju interese u Srbiji, prestali da imaju i uticaj
na Srbiju, pa bi se Srbija opet mogla vezati za svoje prave zapadne
izvore, ako ovoga puta vise ne za Austriju (jer uvidja i Gazda
da je ta politika zastarela, ne samo zastarela nego da koci razvoj
Srbije), a ono narocito za Francusku i Englesku, za zapadne sile,
jer se vec u vazduhu mogao osetiti buduci sukob, sukob izmedju
centralnih sila i saveznika. To je bila 1903. godina, uskoro ce
biti marokanski sukob, uskoro se priblizavaju dogadjaji koji ce
konacno da razdele svet u dva tabora, i mesto Srbije u toj podeli
svakako bi moralo biti na strani zapadnih sila. Biblioteka | Sadrzaj | Sledece: Subota, 19Copyright © 1997 BORISLAV PEKIC |