Munir Alibabic Munja je rodjen 17. 10. 1950. godine u Srbljanima - Bihac. Osnovnu skolu pohadjao je u Srbljanima, Jezeru Bihac i Ostroscu kod Cazina, Uciteljsku skolu zavrsio u Bihacu, a FPN odsjek sociologije u Sarajevu. Bio zaposlen u SDB i MUP R BiH od 01. 03. 1973. godine do 01. 02. 1996. godine. U ratu obavljao funkciju nacelnika sektora SDB i nacelnika CSB Sarajevo. Nosilac je Zlatne policijske znacke iz 1992. godine. Svojevremeno kao inspektor SDB BiH izledjivao je Aliju Izetbegovica, a od 1993. kao policajac radio je u muslimanskoj tajnoj sluzbi, odakle ga je i isterao bas Alija Izetbegovic. Ovo je njegova ispovest :

- Dolaskom u Sarajevo, sredinom 1975. dobivam resor liberalizma i anarholiberalizma, i tu se, kroz mjere Sluzbe, posredno-operativno, sretoh sa Rajkom Nogom, Radovanom Karadzicem, Gojkom Djogom, Dobricom Cosicem... Interesantno je da su upravo oni sumnjali da Karadzic radi za KOS, jer su nadlezni blagovremeno sasznavali za detalje razgovora njegovih prijatelja s njim, vodjenih u cetiri oka. Prijatelji su imali silne peripetije, a on nikad nije pozivan, privodjen i hapsen zbog verbalnog delikta, koristio je pogodnosti specijaliziranja na Zapadu, mimo svih kriterija. Nije se nikad znalo da li specijalizira kao psihijatar, knjizevnik ili sportista! Koristio je sve, imao neobjasnjive prednosti, privilegije na radnom mjestu, medju prvima privatno ordinirao, sjedio na klupi FK "Sarajevo", opljackao firmu "Gradjenje", pusten - oslobodjen odgovornosti. Vodila ga i spasavala nevidljiva ruka.

Tokom boravka u Beogradu, a u povodu sudjelovanja na jednom od kongresa knjizevnika, Nogo i kompanija su, u to sam se uvjerio, stalno kukali kolegama iz Srbije, o svojoj navodnoj nacionalnoj ugrozenosti, ponizavajucem polozaju u Bosni. Izjavljivali su da je lako biti Srbin u Srbiji, ali tesko u Bosni, trazili zaposlenje u Beogradu, hvalili JNA, govoreci da jedino njoj vjeruju, napadali SKBiH, a hvalili SK Srbije. Provjeravali smo, zaista su svi imali briljantne karakteristike iz JNA...Da li su ih pisali oficiri Vojne bezbjednosti - KOS-a?

Od 1976. radim na problematici birokratsko-dogmatskoj, i sa strukturom IB-ovaca, rukovodicevaca, IB emigranata se susrecem, sve do 1983. god. Preko njih su se uglavnom prelamali "odnosi SFRJ-SSSR". Svaki zastoj, konflikt na medjunargranata se susrecem, sve do 1983. Jedno od pitanja koje je ostalo otvoreno glasi: Zasto 1948. god. nisu hapseni agenti NKVD-a? Ovi suimali instrukciju da verbalno osude Rezoluciju IB-a. Interesantno je da su iseljednici upravo na Golom otoku natjerali mnoge IB-ovce da izmisle i da priznaju da su radili za NKDV, za GESTAPO, specijalnu policiju, talijansku OVRU, UNS-u.Svaki je izabrao za sebe odgovarajuceg spijunskog gazdu. Poneko i dvojicu. Mogao je covjek raditi za GESTAP i NKVD uzastopce." A kakav je bio taj isljednik?" Bio je preglup, cak i za svoj posao. Sam, izlucen iz cvrstog stada najboljih sinova nase Partije, preambiciozan, udario je stranputicom i ponasao se kao da je Berijin sinovac. Trazio je spijune, i spijune i spijune. I razumljivo, nalazio ih".

U tom periodu je, u januaru 1977. god., na misteriozan nacin, u avionskoj nesreci poginuo predsjednik SIV-a Dzemal Bijedic, sa suprugom i saradnicima. U saopcenje o tome, u "Oslobodjenju" od 19.1.1977. god., nije receno nista konkretno, cak ni indicija uzroka nesrece. Istragu su vodile sluzbe SDB RSUP-a, SSUP- i KOS-a, s tim da je veci dio istraznih radnji izvodio dio ekipe iz 1991. god. kod sredjivanja dokumentacije imao "specijalni status", tako da ga niko nije mogao koristiti bez saglasnosti ministra, sta li se krilo iza tih "specijalnih" pozicija? Najvjerovatnije je da su mnoga dokumenta prenesena u Beograd, na sigurnije mjesto, u KOS i SDB SSUP-a. Ova pogibija je bila veliki gubitak za Jugoslaviju i, narocito, Bosnu. Ovom i kasnijom Titovom smrcu stavljena je tacka na jedan period djelovanja i razvoja sluzbe SDB RBiH u postplenumskom razdoblju, dakle od 1966-1980. god. koji je specifican. osnovna karakteristika je da se SDB uspjela u tom periodu kadrovski obnoviti, nacionalno izbalansirati priblizno strukturi stanovnistva sa izuzetkom rukovodnog sastava, da je bila orijentirana uglavnom na prevenciju, sa izuzetkom IB-ovstine i ekstremne emigracije. Dakle, kategorija unutrasnjeg neprijatelja je rijetko krivicno gonjena, koristene su mjere upozorenja, razgovora. Vodilo se racuna o ravnotezi nacinalnoj, tretiranih slucajeva, tako da su poslije primjene mjera prema, recimo, jednom imamu, slijedile iste ili slicne prema sveceniku i svesteniku. Odnos SDB-a i KOS-a bio je rivalski, istina, razmjenjivali su se podaci, ali se strogo vodilo racuna o razgranicenju nadleznosti. Ako se desilo da starjesina iz SUP-a bez dogovora, neovlasteno, ustupi podatke KOS-u, bio je izlozen ostrim sankcijama; gubljenju funkcija, ponekad mu je odredjivan pritovr i dr. Rad SDB je kontrolirala Partija, i ova (SDB) se ponasala kao njen istureni odred, najsavjesniji dio. Zbog toga su se za primjenu mjera SDB protiv clanova Partije trebala posebna komitetska odobrenja i ona su bila rijetka, cime su neclanovi SK dovodjeni u neravnopravan polozaj i odnos prema njima u osnovi je bio drskiji, ostriji, bez mnogo obzira. Rukovodstvo SDB-a je cijeli ovaj period nosilo hipoteku Rankovic i bilo ubijedjeno da, sto vise Partija bude utjecala na rad SDB-a, bit ce manje propusta, a samim tim i kritika.

Dusko Zgonjanin, fakticki prvi covjek RSUP-a, vec 1981. god. formira ekipu ljudi koji ce, sa izvesnim odstupanjima i dopunama 1986. i 1987. god., vedriti i oblaciti cijelih deset godina. Posebno je forsirao tandeme koji su u napredovanju pratili jedan drugog, kao na sportskim takmicenjima. Opredijelio se za slijedece: Slobodan Skipina Borisa Delic SDB Sarajevo, Todor Panjkovic, Milan Ljubojevic SDB Bihac, Mile Mandic , Djuro Savic Banja Luka, Bogdan Nikolic Doboj, Mehmed Bajric Budimir Nikolic Tuzla, Slobodan Sarenac Mostar, Tanovic Rados Gorazde, a na republickom nivou Resid Music Boris Tankosic, Zeljko Varunek Dragan Kijac, Ristu Basica, Ranka Pejanovica, Jerku Bradvicu, Bruu Socea, Sredoju Novica i Jovu Tadica. Druga kategorija rukovodilaca se tesko uklapala u ovu ekipu izabranih, koji su bili neka vrsta sluzbe u sluzbi, neprikosnoveni, nepogresivi i kao takvi su u strukturi izvrsilaca vezali za sebe "pouzdanije i povjerljivije operativce", koji su odradjivali specijalne zadatke, pogotovo one na ivici propisa i ovlastenja. Ti su morali izvrsiti i sutjeti, ali su za to bili i specijalno nagradjivani. U osnovi, bili su to losi ljudi i operativci i kolektiv ih je, zbog povlastenog polozaja, sitnog denunciranja i laskanja, prezirao. Uz ovu Zgonjaninovu ekipu, u KOS-u u BiH su od 1980-1990. god., pored Mileta Babica, "harali" Aleksandar Vasiljevic, Simeun Tomanov, Fikret Muslimovic, negdje 1984. i 1985. god., pojavio se jedan porucnicic Enver Mujezinovic, culo se za Jusufa Jasarevica, Seju cudica, sacira Arnautovica i druge, i adasnje i bivse kosovce. Zgonjanin i Vasiljevic, naravno uz podrsku na saveznom nivou, na terenu Bosne provode simbozu SDB i KOS-a, u kojoj KOS ipak dominira. Tako se organiziraju zajednicke akcije pracenja aktivnosti nacionalista i kleronacionalista, provjerava se i pokriva svecenicki podmladak, kategorija studenata teologije u Jugoslaviji i vani, organiziraju se zajednicke vjezbe na terenu, od Bihaca do Zvornika i Gacka, rukovodni kadar milicije pohadja vojne kurseve u Bileci, preko tzv. odbrambenih priprema dobar dio aktivnosti SDB-a se utapa u KOS, kadrovi se preko toga upucuju na dnevne kontakte, organiziraju se zajednicke akcije obezbjedjenja, provode se zajednicke mjere suzbijanja "kontrarevolucije" na Kosovu. Rezervni sastav SDB-a i milicije bira se uz pomoc KOS-a. U takvim okolnostima, KOS preko svojih organizacionih jedinica u trupama, komandama, Ministarstvu odbrane, TO-u, vojnoprivrednom sektoru i "rezervnog sastava", koji regrutira iz strukture zaposlenih u sredstvima informisanja, obrazovanju, velikim privrednim sistemima, strukturi vjerskih sluzbenika, civila na radu uArmiji i klasicnih agenata i njihovih veza operativno pokriva cijelo podrucje BiH, njene kljucne drzavne organe. Rezultat toga su i usaglasene procjene SDB-a i KOS-a oko stanja na terenu, u masama, cime se odredjivao rad drugih drzavnih organa, pa i SK u cjelini, koji je pretendirao na rukovodnu ulogu u sistemu i pokusao izvesti demokratske promjene. No, celni kadrovi Partije, a malim iznimkama, uklopili su se i bili pocasceni sto im celnici SDB-a i KOS-a vjeruju, te su se prema njima odnosili kao prema svojim zastitnicima, pa su propuste Sluzbe i KOS-a cesto predstavljali kao kolosalne uspjehe.

Prioritetan interes SDB i KOS-a bile su kategorije albanskih, zatim hrvatskih i muslimanskih nacionalista, a ostale su bile ipak sporadicnije, ravnoteze radi i za nastup pred javnoscu. Mozda ce u vezi sa ovim biti interesantan slucaj jednog bivseg vojnika iz Zagreba, koji je 1981. god. u VP u capljini vrbovan za saradnju, a onda upucen na zadatak, o cemu je zapisano: "Loncarevic (Miso KOS-vac kojeg smo sretali u Sarajevu 1992. i 1993. god. p. aut.) mu je uoci odlaska dobacio onako u prolaze E, sad ces ti Marku Veselici ofarbati jaja. cim je doputovao u Sarajevo, javio se potpukovniku Vasiljevicu, koji ga je odveo na rucak u tamosnji Dom JNA u samom sredistu grada. Tad je upitao Vasiljevica: Zasto vam je Marko toliko interesantan? A ovaj odgovorio: E, pa vidi! Da, zapravo ja ne znam sasvim precizno kakve su trenutno prilike u Zagrebu, ali valjda i sam vidis da situacija u citavoj Jugoslaviji nije bas stabilna. Na Kosovu su izbili veliki neredi! Tito je umro! Marko je, pretpostavljam, vrlo opasna osoba koja bi u takvim okolnostima mogla da izazove velike ekscese! Zato je najbolje da ga maknemo!"