Negdje sredinom marta 1983. god. saopceno mi je da sam odredjen za jednog od iseljednika grupi muslimanskih nacionalista, inace intelektualaca, kojoj slijedi hapsenje i ubrzana istraga. S obzirom na zvucna imena, ocekivali su se razni pritisci na SDB, bar tako nam je govoreno. Uvodni sastanak su odrzali Zgonjanin, Bradvica i Music – prvi ljudi Sluzbe i MUP-a. Tad se sjetih svog susreta sa Zgonjaninom u Jajcu od prije deset godina, nista se izmijenio nije, radi mnogo, zna policijske poslove – mora se priznati, ali jos drskiji i osioniji. Podijeljeni su zadaci, odredjena tri glavna isljednika i tri pomocnika. Ispade da sam po godinama i iskustvu nekako i prvi isljednik. Tad vidim da su detaljno isplanirane mjere hapsenja, privodjenja i pretresa stanova Izetbegovica i drugih, cime je rukovodio tandem skipina-Delic. Poslije sastanka, uslijedio je kratak period priprema, u kojem je Zgonjanin pitao saradnike sto to mene odredise za isljednika, jer sam svojeglav, na sto mu je odgovoreno da od operativaca Muslimana trenutnog boljeg nemaju, a obecali su mu da cu biti pod njihovom kontrolom. U ovu istragu sam usao cvrsto rijesen da kao isljednik uspijem, ali sam sebi dao u zadatak da moje ponasanje mora biti odmjereno i ljudsko, jer sam bio svjestan da ce tim ljudima biti tesko samim tim sto ce biti s onu stranu slobode i eventualne grubosti i ponizenja ce im samo otezati polozaj i nece moci biti uspostavljena relacija ni minimalnog povjerenja isljednik-okrivljeni. Pitao sam se da li je stepen drzavne opasnosti bas toliki kako je stajalo u dokumentaciji, i da li zasluzuju takve obimne policijske mjere. No, nisam mogao odgovoriti, jer sam raspolagao samo jednim dijelom informacija, nije mi bio poznat stav politike, SDB SSUP-a i drugih faktora, koji su verifikovali ovakvu obimnu akciju. Nakon pretresa stana, o cijem toku nisam odmah bio upoznat, ni cak znao ko ga je izvrsio, priveden je Alija Izetbegovic i ja sam mu se predstavio, iznio o kojim cemo okolnostima razgovarati. Prve razmijenjene recenice su bile impresivne i odmah su narusile sliku o njemu, formianu na osnovu dokumenata koje sam procitao, kao fanatiku, ekstremisti, iskljucivom intelektualcu. A, zapravo se radilo o jednoj izrazeno elokventnoj licnosti, on je obrazovan, inteligentan, razlozan, tolerantan, i ima samo jedan porok, koliko je meni poznato, cigarete i to "morava" bez filtera. Posto se cula neka vriska i galama u susjednoj prostoriji, na tren sam izasao jer sam pretpostavio da neko od sefova "prosipa silu" i zamolio jednog od glavnih da niko s tim namjerama i ne pokusa uci u moju kancelariju, jer u protivnom neka ne racunaju na mene. Tad mi on rece da sada vidi da je drug Dusko bio u pravu kad je imao rezervu prema meni, a oni eto opet odlucili da mi pruze sansu i da me afirmisu. Rekao sam mu da ce Sluzba prije postici cilj finim metodama. Dobaci on ponovo da razmislim koliko je takav pristup policijski, da mi ne smijemo tetositi i solidarisati se sa protivnikom. Ovim mi on navali breme dodatne odgovornosti.

Nakon toga dobijem pismo od upravnika OZ Sarajevo, gdje je Izetbegovic u pritvoru, u kojem me pritvoreni obavjestava da mu je u pretresu stana od strane operativaca podmetnut ustaski letak i da je to evidentirano u zapisnik kao uredno pronadjeno u njegovom stanu. Iznenadjen ovim pismom, obracam se nacelniku C SDB-Amiru S., izvjestavam ga, on se snebiva i upucuje me da pitam skipinu i Delica, jer su oni pripremili ekipe za pretres. Pitam ovu dvojicu, oni se smjeskaju i cude se kako ja mogu nasjesti takvoj Izebegovicevoj dezinformaciji, kazu da je ustaski letak stvarno pronadjen u stanu, da imaju svjedoke pretresa. Ipak mi nisu ubjedljivi. Posto je i tuzilac upoznat s ovim, i on insistira da se utvrde cinjenice. Medjutim, kljucni dokaz da je montaza u pitanju bit ce nestanak ovog (ustaskog letka) iz istraznog spisa, prije njegovog predavanja istraznom sudiji. Spomenuta dvojica u SDB-u su zadnji rukovali spisom i sredjivali ga – pravili popis priloga. I onda letak nestade, a sve regularno, kako su govorili. Dokaz za ovo je i prilog optuznice, koji je bez letka, iako je prilozen uz krivicnu prijavu. Strasna stvar, mislio sam i tada. Pod izgovorom sprecavanja antidrzavne djelatnosti, vrse se kriminalne radnje, zloupotrebe. U stvari, fabriciraju se i dokazi i neprijatelji. U sta se ta Sluzba izradja? Da li su Zgonjanin i Bradvica svjesni gdje je vode? Ova dvojica u Sektoru SDB-a Sarajevo to nisu mogli sami uraditi, bez konsultacija sa njima. Kasnije cu procitati o ovom slucaju i ovo: "Uhapseni Alija Izetbegovic protestuje zbog "Nove Hrvatske" (emigrantske novine), tvrdeci da to nije bilo u stanu: ova novina je "pronadjena" posto su Aliju odveli u SUP da mu tamo uzmu generalije, a u medjuvremenu u stanu su ostali predstavnici SDB-a da vrse pretres. Oni ga fotografisu s tim novinama i odnose preko stotinu knjiga od kojih mnoge nemaju nikakve veze s islamom".

Slijedeca nemila scena u istrazi zbila se poslije nekoliko dana, kada je u kancelariju u kojoj sam isljedjivao Hasana Cengica uletio kao furija sef Sluzbe i isprebijao ga, ni kriva ni duzna. Mucna i ponizavajuca situacija i za isljednika. Znao sam da je od strazara vise puta trazio da mu donesu "Kuran", bezuspjesno, i na moje insistiranje jedna je pristao da zovnem telefonom njegovu porodicu u Ustikolini kod Foce i prenesem poruku. Pretpostavio sam da mu je do toga jako stalo, ali iz inata uvrijedjenosti nije htio da to ide preko mene. Kasnije ce mi sef priznati da je taktika koju sam odabrao jedino moguca, jer se radi o "teskoj materiji". Zatim uslijedise pripreme za ZOI 83., rukovodim stabom obezbjedjenja na MRTVC-Sarajevo. Na ispomoc dolaze inspektori SDB-a Banja Luke i Mostara. Pozitivno su me dojmili svi, pogotovu Mostarci, druze se, zabavni su, ali i rade. Ko je mogao pretpostaviti da ce 1992. ti isti otici na tri strane a dvije izvrsiti agresiju na Mostar. Nevjerovatno!

U 1988. god. u cetiri navrata putujem u KPD Foca, po zadatku, da izvidim situaciju oko prijedloga za skracenje kazne ili pomilovanje Izetbegovica. Sjetih se kosntatacije jednog bivseg kaznjenika: "Na robiji kao na smarti, covjek se osjeca beznadzeno napusten. Ne cini mu se da iko osim policije na njeg aozbiljno misli." Ima nekih inicijativa oko prijedloga pomilovanja, pa treba da i ja, kao i inspektor, kazem svoje. Tamo sretnem dvojicu oficira KOS-a, koji se dogovaraju sa bivsim oficirima Albancima, koji su tu izdrzavali kaznu i saznajem da su ovi naprasno oslobodjeni i otputovali u Zagreb i Ljubljanu, sta li ce tamo, a rodbina im na Kosovu? Nagadjam i ja. Nakon razgovora, napisem zapazanje po kojem treba predloziti da se Izetbegovic oslobodi od daljeg izdrzavanja kazne, obrazlozenje boelst, nezainteresiran za politicki angazman, korigovao neke stavove, nastali demokratski rpocesi i ne znam sta jos. Izvijestim da sam, uz Izetbegovicevo posredovanje, preko jedne pisane poruke kontaktirao i sa njegovim sinom i on obecao "kompromis" oko nekih stvari, nema daljeg politiziranja i dr. Urodi taj prijedlog plodom i jedan dan javi mi se Izetbegovic telefonom, te popismo kafu. Kaze kako se sad ne snalazi najbolje u ovoj konfuznoj situaciji. Umirujem ga da su to prvi utisci nakon visegodisnjeg robijanja, da to nije bas tako. Opet mi govori kako ga politika ne intersuje. To ce biti tema, usputna, nasih povremenih susreta. Izetbegovic dobija pasos i odlazi da obidje neke prijatelje, znam da su ga mnogi istinski cijenili dok se nalazio s onu stranu slobode. Kad se culo za inicijativu oko formiranja stranke od strane Izetbegovica, onda oept oni moji sumnjicavi sefovi pocese prebacivati za moje lose procjene. Kazem im da je tesko ko odolio izazovu vlasti i politike, pa eto nisu ni oni. Kazu, a i ja sam se slozio s njima svi su 1983. god. govorili, ne borimo se za vlast, a vidi sada. Opet zakljucujemo da su se promijenile okolnosti, da su ovo nova vremena i novi obicaji, da je ovo borba politickim sredstvima. Svi smo pretpostavljali da ce nam se, ako pobijede, vrlo okrutno revansirati za sve, i dobro i lose.

U 1990. god. po potrebi Sluzbe bivam rasporedjen na drugo radno mjesto, na nizu funkciju. Presedan, protestiram kod Novica, novog sefa Sluzbe, kaze da su mi to "spakovali" skipina i Delic, da bi na moje mjesto doveli nekog svog pulena, da on u tome nije sudjelovao. Zalim se zbog obmana i novom ministru Besicu i on pokazuje puno razumijevanje, i kaze da ce insistirati da se izvrse korekcije, da zadrzim isti status. Slaze se on, princip je u pitanju. Ali, ipak nista. Angazujem se na zadacima sredjivanja dosjea, vidim, bivsa Duskova ekipa isposlovala pravo sredjivanja i rukovanja tzv. specijalnih dosjea. koliko je tada vrijedne drzavne dokumentacije zavrsilo u Beogradu, SDB-u i u KOS-u, a mozda i u Zagrebu. Vrijeme ce pokazati, a moguce i neke istrage koliko je nasa drzavna arhivska gradja tada osiromasena, pokradena.

Nakon objavljenih rezultata prvih visestranackih izbora, bivsa Zgonjaninova ekipa se izenada konsolidirala, vidim Varunek se poceo dodvoravati Kljuicu i kandidira se za sefa SDB- a, Novic Plavsicki i pronose se glasine da ce svi ostati na funkcijama, pa cak i ministar Besic. Medjutim, biva izabran Delimustafic i dodje sasvim nova rukovodna ekipa pomocnika. Dobijam rjesenje u martu 1991. god. za mjesto nacelnika Sektora SDB-a Sarajevo, na kojem je tada bio Delic. On me prilikom smjene uvrijedjeno upita: "Boga ti, hoces li mi reci kada si postao clan SDA? "Odgovorim mu da nisam i da me ne pita za privatne stvari. Otisao je ni s kim se nije pozdravio, osim s Dragisom Mihicem, koji je vec tada uveliko radio za KOS i otici ce medju prvima u cetnicku sluzbu.

Kad su se konstituirale uprave SDB-a, predlozim ga podsekretaru SDB-a Brani Kvesicu za sefa analitike. Ovaj se necka, kaze anonimus, imam neke lose podatke o njemu. Medjutim, ja ga ubijedim i on biva postavljen za sefa. Iza toga ga upoznajem i preporucujem trojici prvih ljudi u Republici i proteziram a u smislu da na njega treba racunati kao na kadrovsko rijesenje. Hvalim ga, a i on odradjuje sa mnom neke zadatke oko priprema odbrane Republike, sasvim korektno. Medjutim, imam i drugih signala, ali ja ih tumacim kao zlobni pokusaj remecenja nase korektne saradnje.

I ja zaokruzujem solidnu rukovodnu ekipu Sektora SDB-a Sarajevo, s kojom cu raditi sve do juna 1993. god. Samo ce jedan nacelnik u aprilu 1992. god. otici na stranu agresora. Treceg aprila 1991. god. obavjestava me Asim Dautbasic, pomocnik podsekretara za SDB-a, da mu se najavio na sluzbeni razgovor Maric, bivsi inspektor SDB-a Sarajevo i da ovaj insistira da i ja budem prisutan. Maric nas tada zvanicno upoznaje sa organizovanom pljackom katolickog objekta na Obali Sarajevo, iznoseci detalje o tome. Po njemu, nalog za ovu kriminalnu radnju je dosao direktno od Zgonjanina, neposredno je akcijom rukovodio Skipina i o njenom toku upoznat je Delic, a tadasnji nacelnik Centra Amir je bio odsutan. Navodno je Skipina licno i ulazio u objekat, kada su devize i odnesene. Fratar Marko je ovo bio prijavio kao kradju i licno se obracao za pomoc Maricu. Ovaj je obecao da ce, preko Skipine i Delica, intervenisati da nadlezna kriminalisticka sluzba ubrza rad na tom slucaju. Zaista je Maric molio ovu dvojicu za pomoc i Skipina je to obecao. Medjutim, ostalo je na obecanju iz razumljivih razloga. U svemu tome osumnjicen je u internom svecenickom krugu jedan svecenik starije dobi, kome je mogao biti dostupan kljuc devizne kase, covjek se pravdao i u tim danima umro. Da li od nanesene tuge, uvrede? Maric nam je objasnio da ga je ova smrt tesko dojmila, pogotovo kada je pohvatao konce ilegalnog upada u ovaj bojekat. Kad su, kako kaze, skipina i drugi saznali da je spoznao istinu o toj "akciji", onda su iskoristili neki nesporazum Marica sa paljanskom policijom i izbacili ga na ulicu.

Da, sjetih se da mi je dio ove price iznio i 1985. god. kada me je posjetio na RTV Sarajevo, trazeci uhljebljenje. Poslije ove zaprimljene prijave, Asim je preko dva operativca – sudionika ove akcije provjerio Mariceve navode i pokazalo se da je njegova prijava istinita. Otalo je da se pronadju dokazi o kolicini ukradenih sredstava. Ja sam provjeravao u SJB Stari grad i SUPGrada sta je preduzeto po fra Markovim prijavima...

Medjutim, taj slucaj nije nigdje evidentiran u sacuvanim knjigama iz tog perioda. Zaista je skipinina intervencija urodila plodom, ali u suprotnom smjeru. Kasnije, u 1993. god. moj nasljednik Mujezinovic ce o istoj temi obaviti razgovor sa jednom operativkom – svjedokom te akcije, koja ce potvrditi Mariceve navode. Ostalo je da se zatrazi pojasnjenje kod Delica, a skipina je vec bio na cetnickoj strani. Slucaj karakteristican u smislu potvrde zloupotrebe ovlastenja, kriminaliziranja Sluzbe i postojanja sluzbe u sluzb. Mozda ce neko to rasvijetliti jednog dana...

Nagovjestaj agresije na BiH uslijedio je vec u prvim danima maja 1991. god. Na Romaniju, sa cetnickom pratnjomi ikonografijom stize seselj, drze govor on i Karadzic na Novakovoj pecini na djurdjevdan. Tom prilikom huska na rat, hvali se da je formirao cetnicki korpus u Bosni, posjecuje sjediste SDS-a u Sarajevu. Na putu do SArajeva i nazad prema Beogradu, zadrzava se u vise mjesta, poziva Srbe na rat protiv Muslimana i hrvata. Uzavrelo stanje. Za njim je raspisana potjernica RSUP-a Hrvatske, zbog izvrsenih krivicnih djela oruzanog napada u Borovom Selu i Lici. Predlazem i pripremam njegovo hapsenje, sto podrzava ministar Delimustafic, ali treba da na kraju verifikuju ljudi iz politike. Drzimo ga pod kontrolom sve do Zvornika i meni se naredjuje da se iz politickih rzaloga odustane od hapsenja. Kojih?