Interesantno je kako je Karadzic mobilisao svoje sljedbenike za cetnicke rabote, na osjecanju da ih stiti autoritet, kojeg oni postuju i on ih poziva da ubiju prije nego sto budu ubijeni. Kasnije, 1995. god. prilikom napredovanja Armije RBiH prema Doboju, na vijestima cujem da je Milan Simic komandant cetnicke odbrane Doboja preduzeos ve da linije budu stabilne. Eto, zelja mu se, ozrenska, ostvarila. Boze, a hvalio se dugo kako mu je otac bio partizan i pratilac T. Vujasinovica, upravo poginuo od cetnicke kame na Ozrenu. Ali, tad je ta prica bila unosna.

U ljeto i jesen 1991. god. masovno naoruzavanje SDS-a tece preko bivse JNA, a i direktnom nabavkom oruzja preko prodavnica i firmi u kojima kljucnu ulogu imaju bivsi policajci SDB-a i SJB-a, kao sto su "Tit", "Tintor", "Snajper", "Kobra", a od policajaca Tadic, Joksimovic, Petkovic.

Uglavnom, KOS operativno pokriva sve te radnje i istovremeno i javnost i MUP bombardiraju informacijama o masovnom naoruzavanju i svercu oruzja od strane Muslimana i hrvata, SDS nigdje ne spominju. Naprotiv, na sva zvona spominju i hvale njegov odnos prema JNA, odziv na mobilizaciju io slanje dobrovoljaca u Hrvatsku.

Negdje 25. maja 1991. god. hitno me trazi Asim Dautbegovic i kaze da imamo sve podatke o jednom SDS-ovom kamionu oruzja oko Bilece, koji je natovaren u Niksicu. sta da radimo? Predlazem mu da ga policija proprati do Mostara, to je predmet iz vise nadleznosti, civili i civilno vozilo je u pitanju. I takav nalog se izda i ekipa operativaca ceka u CSB-Mostar. Kad zove uspaniceno Fikret Muslimovic, potpukovnik JNA, i hoce s nama da razgovara oko oruzja. Odmah napade Asima, a on dade slusalicu meni.

Muslimovic mi rece: "Ko vam je dao za pravo da se igrate sa ugledom JNA? Vodite racuna, razgovarate sa potpukovnikom JNA.! Smjesta naredjujem da se to ne vozi u Mostar, vec da se vrati u Bilecu. Eno na putu do Mostara srpski narod postavio barikade i ja cu upotrijebiti vojsku i sprijeciti da kamion udje u Mostar, jer je tamosnji CSB antijugoslavenski." Pokusaj A. Hebiba pomocnika ministra policije BiH, u junu mjesecu 1991.g., da sprijeci transport kamiona oruzja iz Srbije u Knin, razljutio je druga Muslimovica, tada prvog KOS-ca u Bosni pa je protiv Hebiba podnio i krivicnu prijavu u Vojnom sudu u Sarajevu. Tvrdio je da je u pitanju vojni transport, a u kamionima su bili civili i izvjesna gospodja Milunka. Boravak Seselja na Romaniji otvorena podrska SDS-a njegovim aktivnostima, zatim prolazak tenkova JNA kroz Listicu, kada su bili blokirani u mjestu Polog, u kojem je Predsjednik Izetbegovic odrzao cuveni govor, rekavsi: "Ja izdati ne znam", otkrivanje plana RAM, te aktivnosti potpukovnika JNA Muslimovica oko spasavanja kamiona oruzja SDS-a, njegova izjava da je CSB Mostar antijugoslavenski, koja korespondira s izjavom trebinjskog gradonacelnika Vucurevica, koji kaze kako istragu ovog slucaja nece prepustiti Mostaru, jer se tamo vjeruje Izetbegovicu i Tudjmanu, i da se u Mostaru nece suditi srpskom narodu, definitivno su skinule maske KOS-a, Beograda i SDS-a.

U oktobru 1991. god., na dan kad je sa skupstinske govornice u Sarajevu Karadzic zaprijetio Muslimanima da ce ih nestati, u nocnim satima obavjestava me telefonom sa Pala jedan rpijatelj, inace Srbin po nacionalnosti, da se u jednom magacinu na Palama tovare kamioni oruzja za Vraca i okolinu da ce u njihovoj pratnji biti i Malko Koroman, nacelnik SJB-a sa Pala. Dao mi je sve podatke, od vozaca do vozila. Nazovem komandira PS Novo Sarajevo Kazica i dogovorim sta treba poduzeti da se ta vozila sa oruzjem oduzmu. I zaista, on i njegov pomocnik Miletic to izvedu skolski, sve dokumentuju do ujutro, vozila na sigurnom. Ali, ujutro se pokrenu masinerija KOS-a i SDS-a, uz pomoc Delimustafica, preuzesevozila i odvezose ih do Krtelja - vrate ih JNA, odnosno SDS-u. I, nikom nista! U povodu toga, odnosno Karadziceve prijetnje Skupstini, na moju sugestiju, a na zahtjev dvadesetak gradjana, advokat Faruk Balijagic podnese prvu krivicnu prijavu protiv Karadzica, sto su prenijela i sredstva informiranja. Predlagao sam i drugim advokatima da to urade, ali nisu htjeli ni da cuju.

S druge strane, naoruzavanje i priprema legalnih organa BiH za odbranu uglavnom tece stihijski. Ono sto se preko MUP-a podijeli SJB, to operativci KOS-a fotografiraju, dokumentiraju kao da je u pitanju ilegalna nabavka. Imao sam utisak da to tako rade pojedinci iz MUP-a kako bi se dali argumenti KOS-u u ruke. Medjutim, ono sto je radio "covjek broj 3" i dok je to bilo u njegovim rukama i pod kontrolom njegove ekipe, to je bilo zasticeno. E, kasnije su i tu sverceri vidjeli interes i nasli nacin da ga ostvare. Takodjer su bila sigurna jos dva nacina materijalnog opremanja. No, i tu su, nazalost, sverceri pomalo nagrizali stvar, a neki su bili u dosluhu sa KOS-om, pa su mnogi nasi gradjani na okupiranim teritorijama to platili glavom.

U takvoj situaciji, rezervisti iz srbije i Crne Gore dolaskom u Hercegovinu pojacavaju agresiju. S druge strane, drzavna imovina Bosne je na dobosu, masovno se pljacka. Vise puta o tome informisem cak i premijera vlade, ministre i ocekivao sam sprecavanje toga. Medjutim, i neki ministri su te informacije iskoristili pa i oni ponesto prisvojili. Takodjer, Delimustafic podmicuje i korumpira skoro sve rukovodne ljude, osim predsjednika, Rusmira Mahmutcejajica, Hasanacengica i jos ponekog, poklanja im auta, kupuje poslovne rpostore, smjene guvernera Hajre Balorde. Medjutim, udruzili se Delimustafic, Boban, Pejic, ne daju je, ona obezbjedjuje devizna prava za banke u kojima oni i njihovi prijatelji imaju upliva, vrse se pljacka kod zamjene starih novcanica. Policija organizuje akcije oduzimanja deviza od preprodavaca i tim sredstvima, koja se deponiraju kod Mandica, pomocnika ministra u MUP-u, finansira se naoruzavanje SDS-a i rad buduceg srpskog MUP-a.

KOS u cijeloj ovoj raboti javno glumi objektivnost, neutralnost, a u sustini bio je to u onoj mjeri koliko je takva i JNA, a znamo sta je bila. Drzavnom rukovodstvu Jugoslavije pa i RBiH, u formi ucjene, prijetnji dostavlja samo podatke o navodnom muslimanskom i hrvatskom ekstremizmu. Ta jednostranost je bila osnova za prijedloge za zavodjenje vanrednih mjera u Jugoslaviji i BiH. U vezi s tim, Delimustafic i Žepinic prihvataju jednu saveznu inspekciju koja obilazi SJB, one gdje ce kasnije biti izvrsen najveci pokolji i progoni Bosnjaka i Hrvata. Ta komisija sve evidentira, nacionalni sastav, popunjenost, naoruzanje, stanje odnosa i na kraju izvlaci generalni zakljucak koji upucuje na potrebu zavodjenja vanrednog stanja.

Nakon jednog sastanka izmedju rukovodstva MUP-a RBiH, SSUP-a i KOS-a u Han-Pijesku u CSB ce doci na strucnu ispomoc inspektori iz Beograda. U sarajevski je odredjen Vlado Jestratijevic, kojeg je nacelnik CSB-a sabovic prihvatio, takva je instrucija, i on svaki dan salje depesu u Beograd sa Sabovicevog kolegija. I meni se ovaj najavio da se dogovorimo oko njegovog uticaja na rad SDB-a Sarajevo. Primim ga i kazem, u prisustvu svog zamjenika Jozica, da dodje kad god hoce na kafu ili ako mu treba nesto privatno, a da o poslu nemamo sta razgovarati, da nije nadlezan. On se ljutnu, kaze da ima ovlastenje i za javnu i drzavnu. Zalio se Delimustaficu i Zepinicu, bilo pritisaka, ali je Vlado bio poslovno za mene persona non grate. U ovom me podrzava Kvesic, podsekretar SDB, koji mi je rekao: "Ja tim saveznicima ne dam u Livno i Mostar, a ti im ne daj u Sarajevo."

KOS je bio plasirao jedno uporiste agenta, preko Fikreta Abdica, prema drzavnom vrhu, rukovodstvu PL. Imao je zadatak da prikuplja informacije, ali i da servira neistine kako bi destabilizirao celne ljude, ucinio ih nesigurnim u licnu sigurnost, vlastite stavove. Zahvaljujuci dokumentaciji koju sam prezentirao nadleznim, iz koje se nedvojbeno vidjelo kako prima zadatak od svog nalogodavca, ovaj je eliminisan i kasnije je pobjegao iz Bosne. Interesantno je da i on obilazi podrucje uz Savu, gdje su poruseni mostovi, a izgovor za putovanje je bila prodaja deterdzenta na veliko, koji je zaista tada bio deficitaran.

Zbog popustljivosti prema KOS-u, javnost kritikuje Delimustafica, a on javno odgovara da to sto radi nije nista drugo nego izvrsavanje odluka Predsjednistva RBiH o saradnji s organima JNA.

Slijede prve ozbiljnije akcije SDS-a, martovske barikade, organizovale uz pomoc KOS-a i kriminalnog podzemlja, koji su angazovani kao snajperisti. Grad je blokiran i presjecen. Podaci o tim namjerama su desetak sati prije dostavljeni rukovodstvu MUP-a, Predsjednistvu. Umjesto njihovog sprecavanja, SDS preko svojih kadrova u MPU-u radi na njihovom postavljanju, naoruzavanju. Kriticne noci SDS iz jedne kasarne u Lukavici naoruzava cetu sa Vraca.Bosanci – patriote se obracaju komandantima i oficirima Bosnjacima iz susjedne kasarne da ih naoruzaju, medjutim ovi hoce maltene da ih uhapse, cudno! Ulazim u ozbiljniji konflikt sa kadrovima SDS-a iz MUP-a koji su pokusali zataskati svoje sudjelovanje u blokadi grada. Nakon sastanka zakljucimo Jozic i ja da ce desetak ovih Mihicevih operativaca zavrsiti u tzv. "srpskom MUP-u", kojeg SDS vec konstituise i da od njih valja zastititi dokumentaciju i opremu. Tih dana MUP nabavi nekoliko stotina novih RS (rucnih stanica) i vidim programirane i salju se u Mostar i CSB Banja Luku, koji je vec otkazao poslusnost MUP-u RBiH i djeluje pod komandom Karadzica. Protestujem kod Brune Stojica, pomocnika ministra za materijalno- finansijske poslove, i trazim da bar trecina mora ostati u Sarajevu, a on mi tada rece: "sto ti brines o tome, kad ne brinu Sabovic i Delimustafic, a uostalom vi Muslimani imate pare, kupite sebi". "Evo za ovaj paraf", pokazuje pravdanje nekog MTS-a, "vasovaj cenga je platio 50.000 DEM". Kazem mu da ne vjerujem, da ne izmislja, a on dodaje: "Ovo je Mokin zapis, a pitaj Alispahica koji mi je ovo pravdanje donio, koliko, kome je dao. Pitaj Asima. Sramota, kradu od naroda", dodade on. Posto sam iskamcio pet stanica, odem u kancelariju i razmisljam o duelu sa Stojicem i pitam se da li je kriminal postao manir ponasanja? Poslije toga, o tome razgovaram sa Alispahicem, on se kune da je samo posrednik, da je donio novac, uzeo potpis jednog od ove dvojice i to vratio Stojicu. Osudjujemo to obojica kao lopovluk.

Poslije sretnem jednog od ove dvojice i napadam ga unaprijed zbog novca i bruke, a on meni kaze: "sto ne pitas toga sto ti je rekao i donio nam novac, koliko je on uzeo i koliko uzima na svercu. Evo imam dokumentaciju da je umijesao prste u jedan PP i da je tamo zakinuo vise gradjana za kredite, a novac je otisao njegovim prijateljima, koji te kredite nikad nece vratiti." Vidim poslije ovoga da se sva trojica zaklinju u Stranku, narod, Bosnu, ali ocito neki u prazno. Busaju se da su kadrovi Stranke, a to neki naplacuju. Neke je Delimustafic vec tada bio zakitio poslovnim prostorima, autima, stanovima u neumu, normalno iz drzavne kase. Jedan drugi gest Bakirov u vezi s tim "parafom" ce podgrijati moju sumnju da ni on bas nije tu kako treba, ali opet vise vjerujem njemu nego "placenom potpisniku", jer sam vidio paraf koji je naplatio. Tih dana jedan od celnih ljudi drzave ce me pitati oko tog placenog "parafa". Rekao sam mu sto su mi prenijeli Alispahic i Stojic. On se izjasni i vidim da o tome ima vise informacija od mene i spomenu da ga je Bakir upoznao. Uskoro ce Mokica odletjeti sa funkcije. Je li mu to "pomoglo", ne znam.

U MUP-u radi komisija koja utvrdjuje optuzbe pojedinih gradjana oko kradje deviza, novca, malverzacije sa oduzetim vozilima i oruzjem. Saopstavaju se nalazi komisije koji potvrdjuju indicije, ima elemenata krivicne odgovornosti Mandica i drugih. To je saopsteno javnosti. Mandic sa svojom ekipom organizuje 17.3.1992. god. konferenciju za stampu, brani se, proziva sve redom. Trazi i moju smjenu, navodeci da se radi o covjeku koji radi za SDA. Uz Mandica je i Miljenko Cubelic, i on diskutuje, brani ga. Poslije dolazi do smjene sabovica sa mjesta nacelnika CSB-a Sarajevo, zbog sprege sa Mandicem i drugih malverzacija. Predlazem da ga zamijeni Alispahic. Tako i bi. U medjuvremenu, Kvesiceva ekipa bjezi u Mostar, sa sobom odvozi vise luksuznih auta, odnosi devize iz specijalne kase, te vrlo znacajnu dokumentaciju, dio te dokumentacije daje im da ponesu nacelnik, iako nije nadlezan, a kojem je pretpostavljeni Bakir Alispahic. Haos. SDB Repbulike obezglavljen je kadrovski, materijalno, dokumentacija odnesena. Dolazi mi vise prijava o svercu oruzja, nabavljenog za odbranu grada, razgovaram i sa Alispahicem. On kaze da ima tih aznanja, a da je njega skoro pokusao podmititi jedan vrlo vazan covjek na tu temu, ali da ga je on naruzio. cestitam na principijelnom drzanju.

Specijalna jedinica se povlaci iz baze krtelji u Dom milicije. Ima prijedloga da se prebace u namjenski objekat policije – skola MUP-a Vraca. To se odbija. Zasto? Nije li vec tada zacrtana podjela Sarajeva? U MUP-u, Risto Basic, povucen iz SJB-a Visoko, pise po Mandicevom nalogu depesu koju treba da potpisu pomocnici i da je posalju CSB-i o podjeli MUP-a. Tu depesu odbija da potpise pomocnik Pusina, depesa odlazi u Mandicevo ime sa nalogom da otpocne funkcionirati i CSB "srpskog MUP-a", vec se cuje da ce mu sjediste biti na Vracama – skola MUP-a. Delimustafic salje drugu depesu kojom stornira Mandicevu, ali kasno. Podjela je tu. Na sceni je ponovo Slobo skipina, okuplja kadrove SDB-a srpske nacionalnosti, ubjedjuju ih da idu u SDB "srpskog MUP-a". Uz njega su Mihic, Kijac, Milan scekic i jos desetak inspektora. U tom drustvu se vidja i Sredoje Novic, tu je i Nedzad Ugljen, koji je napustio CSB Mostar, tu je Delic, Vlasto Kusmuk. Zovem ih na pocetku da dodju u Sektor. Sredoje vaze hoce-nece, ali sigurno nece ni u "srpski". Jedan od ove dvojice Bosnjaka izjavljuje kako je bolje ici kod Kukanjca nego kod mene i SDA. Vecina rezervnog sastava i penzioniranih radnika SDB-a se javlja. Nakon cetnickog osvajanja Vraca, uz pomoc JNA i MUP "srpski" pocinje sa radom. skipina rukovodi SDB-om. Kijac je do njega, tu je i Mihic. Iz mog Sektora tih dana je otislo desetak inspektora. Odmah primamo nove operativce srpske nacionalnosti. Kandidata napretek. Dogovaram sa ministrom i sa covjekom "broj dva" da Sektor SDB-a SArajevo preuzme i funkcije Republickog SDB-a do izbora podsekretara i kadrovske popune. U medjuvremenu, konsultuje me Delimustafic, kao i Asima, oko postavljanja Muslimovica za podsekretara SDB-a, kaze, traze od njega to Vasiljevic i Tomanov, kao i Pero Simovic, koji je naslijedio Muslimovica u KOS-u. Protivimo se, ubijedjujemo ga da nisu cista posla oko toga, on tvrdi da je s njima u razlazu, a oni ga nama uvaljuju za prvog covjeka. Igra KOS-a se siri, gradovi Bosne padaju, genocid na pomolu. Stize u Sarajevo Aco Vasiljevic, s ciljem da upozna predsjednika sa podacima o naoruzavanju Muslimana, odnosno orgnaizovanja i opremanja PL i "Zelenih beretki". Cilj – kompromitirati rukovodstvo Bosne, zaplasiti ga da kapitulira, cetnici i JNA su vec granatama zasipali Sarajevo i druge gradove.

Tu vecer 2/3. maj 1992. god. sve misli su uperene ka Lukavici, gdje je priveden predsjednik. Rjesava se njegova sudbina, sudbina Bosne. Najcrnje misli govore da ih KOS moze pogubiti. Sutradan (3. 5. 1992.) zove me ministar Delimustafic u kabinet sav nervozan, galami u smislu – hocemo li zbog Alije Izetbegovica izgubiti Bosnu, sta ce nasa djeca ako on ostane, bez Fikreta nema spasa, Aliju nece JNA, nece Srbi, nece Hrvati. Pitam ga zbog cega me zvao, a on rece da ga slijedi vecina saradnika, osim mene, oko podrske Fikretu. Kazem mu: "To je ludost sta ti radis, umjesto da stitis ledja legalno izabranom predsjedniku, ti ga rusis! Tako se u ovoj situaciji ne spasava Bosna." Nakon toga ustanem i krenem iz kancelarije. U tom momentu ulazi njegov potparol i nosi neki tekst, vice – Evo ovaj tekst za Fikreta je gotov. Bilo mi je jasno sta se zbiva, vratim se u kancelariju i imam hitnu poruku od nacelnika SJB-a i komandira jedne PS. Javim im se, a oni mi rekose kako ih je zvao minsitar, odvojeno, i nalozio da policija otvori vatru na transportere u kojima ce biti predsjednik i Kukanjac po izlasku iz komande. Kazem im: "Ni za zivu glavu! Predsjednik se mora spasiti!" Tako su i uradili. Opet informisem Mahmutcehajica o pucistickim namjerama, bit ce poslani Pusina i Alispahic da pomognu policiji i TO-u u Dobrovoljackoj ulici. U Predsjednistvu je prava drama. Neko od KOS-ovih veza je zakljucio jednog clana Predsjednistva, da bi ga iskljucio iz akcije oslobadjanje predsjendika. Otkljucat ce ga Sefer Halilovic, a kasnije se ovaj clan Predsjednistva na sva usta hvalio oko svoje uloge 2. i 3. 5. 1992. god.

Tog dana bit ce zarobljen Slavoljub Belosevic Beli, jedan od celnika KOS-a, kojeg pocinju saslusavati operativci Sektora, ali stupa na scenu Muslimovic, koji je vec u Ministarstvu odbrane, odnosno TO BiH glavni za bezbjednost, moli da ga ustupimo, jer treba da da informacije o planu borbenih aktivnosti agresora. Jak argument, popustamo, i Belosevic se tako spasava iscrpnog rzagovora o mrezi i aktivnosti kOS-a, biva razmijenjen pod sumnjivim okolnostima. Neko je oko toga obmanuo Kljuica i Doku. Muslimovic uzima od njega minorne podatke i kao stari saradnici razgovor zavrsavaju na evociranju zajednickih uspomena, cak mu daje nesto maraka za puta, da li drzavnih? A zasto? Pa ni Muslimovic, izmedju ostalog, nikad nije ustupio nadleznim organima kako svoju, tako ni mrezu drugih KOS-ovaca za koju je znao, a sto je bilo bitno radi njenog neutraliziranja, onemogucavanja dalje veze sa onim KOS-cima koji su bili na agresorskoj strani, objasnjavajuci da to nije eticki ispravno?! Posto je bilo na njega pritisaka, dao je nekolicinu imena marginalaca, koji s obzirom na skromne karakteristike i mogucnosti nikad nisu bili ozbiljan oslonac KOS-u. Prasina u oci! Upravo tih dana neko od mojih inspektora je registrirao zaposlenje u V upravi SDB-a bivseg Ancevskog. Ustanovljam da Muslimovic s njima kontaktira. Po kom osnovu? Da li ga je on tu i ugradio? Insistram da se za kriminalne radnje koje je izvrsio na Aerodromu podnese krivicna prijava, Muslimovic ga pokusava zastiti, ali to nisam dozvolio. Bilo je indicija da se informacije koje su sa nase strane ustupane usmeno Muslimovicu za TO, a ticale su se najava granatiranja i drugih agresorskih aktivnosti, ne prosledjuju u potpunosti i blagovremeno nadleznim komandantima, zbog cega sam, dok on nije bio smijenjen sa te funkcije, nalozio saradnicima da se znacajniji podaci ustupaju paralelno i drugim izvrsnim nivoima.

U tom periodu bilo je vise pokusaja ovladavanja Vracama, Ilidzom i jedinice su poslije uspjesnih prodora dobijale naredjenje da se povuku. Od koga? Komentarisalo se da potice od Delimustafica i predsjednika. Znam da je to predsjednik ucinio sasmo jednom, na molbu stranih novinara, koji su bili ugrozeni od unakrsne vatre u hotelu "Srbija" na Ilidzi, a za druge slucajeve od njega takve naredbe nisu poticale. Ne vjerujem da su i od Delimustafica. To su odradjivale krtice KOS-a! Tacno je da je Delimustafic simpatisao Vasiljevica. Tumanova i druge, ali nista vise od Muslimovica ili, recimo. Jasarevica, koji je tad rukovodio bezbjednoscu u Regionalnom stabu Sarajevo i koji se spocetka aprila malo kolebao, da li da ode ili ostane u Sarajevu, tako mi je govorio Sfer. Ja sam tada mislio da je bolje sto je ostao. Ali, kompletna KOS-ova tehnicka struktura, predratna, sekretarice i drugi sluzbenici su automatizmom presli u nove organe bezbjednosti TO i ministarstvo, tako da su generali Vasiljevic i Tumanov, dok su radile telefonske linije, imali preko njih dnevne informacije. Sefer Halilovic je jednu od sekretarica morao prekinuti kod telefoniranja jer je saopcavala Vasiljevicu, bez ustrucavanja zbog Seferova prisustva, da je u Sarajevu sve u redu, padne poneka granata. Haos! Kasnije ce te KOS-ve dame biti jos bolje rasporedjene i koristit ce ih bivsi KOS-ci kao izvore, ali ih nigdje nisu zvanicno prikazali u mrezi KOS-a, sluzit ce im za licnu promociju, vrlo uspjesno.

Ko je sve umijesao prste u katastrofalne poteze oko povlacenja policije sa Ilidze na Stup, cime je ovo naselje prepusteno agresorskoj policiji? Ko je povukao policiju sa Grbavice, Vraca? Jesu li se tada crtale granice podijeljenog Sarajeva? Koliko je Bosanaca poginulo u pokusaju da to vrate pod kontrolu i deblokiraju grad? O tome ce jednom reci svoju verziju nacelnici Mlivic i Kazic, odnosno njihovi pretpostavljeni Bakir Alispahic i Delimustafic. Dok se odvijala drama oko oslobadjanja predsjednika, ministri tzv. Republike Srpske na Ilidzi u hotelu "Srbija" drze konferenciju za stampu i najavljuju da ce uskoro proglasiti zlocine nad srpskim narodom, medju kojima su G. Milic, Delimustafic i ja. Obrazlozenje daju Ostojic, Mandic i Stanisic. Nisu mi oprostili sto sam otkrio njihov kriminal i planove za agresiju, od RAMA pa nadalje.

Dana 30. 5. 1993. god. zove me predsjednik Izetbegovic i saopstava mi da su se njih cetvorica, ne navodi imena, konsultovali i odlucili da mi ponude mjesto minisrtra unutrasnjih poslova. Zaista iznenadjen, zahvalim se, ne navodim razloge, ali predlazem Alispahica, hvalim ga. Predsjednik primjecuje da za njega ima nekih informacija oko kriminala, zloupotreba. Kazem da ima nekih podataka, nekih informacija oko kriminala, zloupotreba. Kazem da ima nekih podataka, a da ja o tome zaista nemam nista konkretno, nisam se time bavio, on mi je pretpostavljeni, a i Sluzba kriminalaca je u njegovoj integraciji. Pita me predsjednik: "Je li to tvoj definitivan stav?" Potvrdih ja. Pita da li bih ja praviosmetnje ako oni odluce drugacije, a ja mu rekoh da ne bi bilo dobro da njega dovodim u nepriliku. Kaze: "Ti si jedini koji je do sada odbio funkciju ministra. Nadji onda Bakira i posalji ga kod mene. "Tako i bi, nadjem ga i kazem mu da sam se zahvalio na ponudi, ali da je on predlozen i da ga predsjednik ceka. Skoci on, vrati se za deset minuta. Kaze: "I prihvatio", cestitam mu. Poslije razmisljam da cemo kao ekipa mozda dobro saradjivati, a onda njegova, cvrsto uspostavljena veza sa "covjekom broj 3" mozda je prilika da MUP profunkcionira, da se izbije paralelizam MUP-CSB. To je mozda i bilo kljucno zbog cega sam odbio ponudu, pomislio sam da ce me blokirati kao i Puskinu sa ovim "covjekom 3" pa cu se samo iskompromitovati. Pored toga, krenuli su negativni politicki procesi iza cega stoji jedna stranacka grupa, mimo platforme Predsjednistva i bit cu progutan. Jos uvijek ja ne znam ama bas nista o predmetima po kriminalitetu, njihovoms tanju i ko na njima radi, odnosno ko opstruira. Tek kad sam postavljen za nacelnika CSB-a Sarajevo, kad sam to vidio, rekoh sebi: "Dosao si gdje treba, jos si ga predlozio za ministra. Neka si, svaka sjekira sebi malj usijece." Tamo, u Sluzbi kriminaliteta, zateknem Mandicevog blizeg saradnika koji je u aprilu i na konferencijama za stampu branio kriminal i kriminalce. Zatim jednog visestrukog povratnika u izvrsenju teskih djela, kojem je Alispahic dao zadatak da stiti trezore. Kad su inspektori postavili pitanje njegovog angazovanja. Bakir je pred cetrdeset ljudi izjavio: "Ja sam ga doveo. Ima li ko sta protiv?"

Za mog nasljednika na mjesto nacelnika Sektora SDB-a Sarajevo dolazi Mujezinovic, to je verifikovao Bakir, kaze sa predsjednikom. Ja sam mu kao nacelnik CSB-a i pretpostavljeni, ali on se veze sa Bakirom direktno. Na Mujezinovicev prijedlog za tuzioca u Vojnom sudu dolazi covjek iz bivse Vasiljeviceve ekipe. Tako ce krenuti Muslimovicevo spasavanje, a tim i predmeta Rekic. Muslimovic je ponovo prvi bezbjednjak, ali ada ima upliva i na rad SDB-a – tu je Mujezinovic. Kakve li ce sada informacije iz tih sluzbi kojima ovi rukovode izlaziti, da li ce biti potkrijepljene cinjenicama ili ce pogadjati zelje primaoca i njihovog konzumenta, te ih tako prilagodjavati. Da bi se postavili realno, morali bi se najrpije osloboditi zavisti i mrznje prema onima koji pravu ulogu bivseg ili sadasnjeg KOS-a, svejedno, u tragediji Bosne znaju nesto vise.

U oktobru 1993. god., na sjednici IO Okruga Sarajevo, izjavljujem da nas samo organizovano i odlucno suprotstavljanje kriminalu moze spasiti od anarhije. Ako do nje dodje, niko je nece moci kontrolisati. Ovim sam i najavio sukob sa kriminalom. Dana 26. 10. 1993. god. krece akcija "uvojnicavanja" pojedinaca po planu "Trebevic", koji su potpisali predsjednik, komandant Delic, ministar Alispahic. Poslije ovog dogadjaja na sceni su ljudi, ekipa u policiji, Armiji, politici, koja je uglavnom manje ili vise naklonjena podjeli Bosne. Platforma se vise i ne spominje. Zato ce i krenuti procesi kako bi se eliminisali oni koji su prepreka tome. Sa konstituisanjem nove Vlade RBiH – 28. 10. 1993. iz igre ispada Rusmir Mahmutcehajic, do tada drugi covjek u drzavi, po svemu, cvrste orijentacije za cjelovitu Bosnu. Otvara se zatim proces Seferu Halilovcu, prvom komandantu Armije RBiH, koji se suprotstavio KOS-u javno, jos sredinom 1991. godine. KOS mu to nikako nije oprostio.

Na slucaju Halilovic i njegovom procesu prakticno je demonstriran kompletan KOS-ov mehanizam, montaza, dezinformisanja, ucjena iz najboljih Vasiljevicevih dana. Njegovi sljedbencii Mujezinovic, Jasarevic i Muslimovic su to sve sada primijenili prema covjeku na cijoj kompromitaciji dvojica od ovih rade od maja 1992., sluzeci se i KOS-ovim pamfletom. Ovaj obracun sa Seferom Halilovicem ima svoje korijene jos od njegovog bjekstva iz JNA sredinom 1991., kada pristupa PL, organizuje otpor srbijanskim agresorima, o cemu je KOS stvarao dokumentaciju i vrebao priliku da mu se osveti. U tome je imao svjesnu i nesvjesnu podrsku najodgovornijih drzavnih i stranackih (SDA) faktora kojima su Mujezinovic, Jasarevic i drugi, obracun, a Seferom predstavili kao pitanje od interesa za dalju bosansku borbu. Preko Sefera ce ovi pokusati da operu ruke za sve svoje propuste i promasaje, cinjenja i necinjenja, ispoljene u gajenju izgrednika sa kojima se obracunalo 26. 10. 1993. tako da ce njegov slucaj apsorbirati dosta toga sto nije valjalo. Halilovic je znao da ni jedan od ovih nije ponudio ostavku, javno se suprotstavio kriminalu – izuzev slanja ponekog internog pisamceta koje im sluzi kao alibi, a kamoli da su prozvali nekog od stranackih mocnika ili drugih podstrekaca kriminala, jer su kalkulisali da im od ovih zavisi dalje napredovanje i trebalo im se dodvoriti, cak tada politicki mocnici, istovremeno tolerisu aktivnost izgrednika i neaktivnost vojnih organa cije necinjenje su izgrednici uzimali kao osnov za nelegalno odvodjenje gradjana na kopanje rovova, sto je za neke bio i posljednji odlazak od kuce.

Zaista cudi kako je Predsjednistvo jednostavno posmatralo ovaj obracun sa Seferom i kako je vjerovalo dezinformacijama koje su im plasirane, a koje su bile veoma providne. Njegovo saslusavanje se vrsilo u Sektoru SDB-a Sarajevo, vodile su ga mjesovite ekipe Drzavne i Vojne bezbjednosti, medju kojima je bilo bivsih Zgonjaninovih perjanica. Bio sam nemalo iznenadjen kad sam saznao sastav isljednika i da bi me Mujezinovic umirio rekao je da su Alispahic i Ugljen tako htjeli, kao, eto, i ovi su mu pretpostavljeni. Ljudi iz politike su, vjerovatno, bili zavedeni, jer ih je dvojac Mujezinovic – Muslimovic dugo vremena u ime organa Vojne bezbjednosti bombardirao laznim informacijama o Seferu i drugim slucajevima.

Tokom boravka u Varesu nisam ni znao da je Bakir Alispahic, preko jedne referentice iz Kriminalisticke sluzbe CSB-a, ukrao dosje Husrefa Silajdzica, koji je ranije vodjen po kriminalu, iskopirao ga i vratio, iskinuo dvije fotografije sa njegove naslovne strane i on ce biti objavljen u listu "Avaz" sa ciljem da se kompromitira premijer. Da se u MUP-u vrsi neko spremanje, vrlo ozbiljno, saznadoh u januaru 1994. Naime, bile su u toku radnje zajednicke ekipe MUP-a i Vojne bezbjednosti na podrucju Konjic, Zenice, Gornjeg Vakufa, na dokumentiranju kriminala, akcije "Trebevic". Javnost bruji o tome. Te poslove vodi Ismet Muzurovic, penzioner MUP-a, u ratu reaktiviran. Njegov pretpostavljeni Hasib Dazdarevic se zali kako Muzurovic ima najvise problema sa predmetima u kojima se povlaci ime ministra i njegovih prijatelja i logisticara, te da takve predmete sklanjaju u stranu. To ce izjavljivati i jos dvojica inspektora iz te Muzuroviceve ekipe, navodeci da to sto se radi nije sprecavanje kriminala, nego spesavanje sefa i njegovih veza i unistavanje dokaza o kriminalu. U januaru 1994. trazim Mujezinovica, pretpostavljeni sam mu, dobijem poruku da je bolestan. Medjutim, jedan nacelnik me izvjestava da se zakljucao i prebire papire SDB-a, trazi da li se Alispahic spominje u njima oko slucaja Ahatovici, o cemu je prije bilo govora, oko Pezinog kriminala i drugih predmeta - kaze nacelnik Munja.

Prodje nekoliko dana, zove me Bakir Alispashic. Ja kod njega, a on mi pokazao rjesenje oko formiranja komisije u sastavu Ugljen, Mujezinovic i Varunek, koja treba da utvrdi otkud se on spominje u Pezinom kriminalnom slucaju. Kazem mu da se nije malo "zeletio" s komisijom i da razmisli je li fer sa njegove strane da pokrece postupak bez osnova, te ga podsjecam da sam ga pred rat spasio od ulice, u ratu od celinih optuzbi, a on meni rece: "Ja sam upoznao i predsjednika sa ovim i ovo se mora zavrsiti". Preneseno mi je da je i predsjednik navodno malo ruzio Bakira, sto se istrcavao sa Komisijom prema meni. A i ja sam pitao jednom Izetbegovica da li je on odobrio da ovaj krene onako rpema meni, on mi je rekao da jeste, ali da je njemu ovaj to predstavio drukcije, uvelicao i ne znam jos sta. Poslije ovoga na sastanku Kolegija ministra, Bakir u prisustvu svih saopstava da carsija prica kako ce on biti smijenjen, da na njegovo mjesto kandiduju Kemu Ademovica, Dahica, pa i mene, i da on smatra to atakom na njegovu licnost i da ocekuje da ce ga stititi SDB kontraobavestajno, kao sto je svojevremeno stitila Zgonjanina. Svi sute, gledaju. Mislim se, gotovo je sa Sluzbom, ona je postala njegov privatni servis.

U proljece 1994. god., u nekoliko navrata, zove me predsjednik i interesuje se za stanje JRM, o SDB-u i njegovoj aktivnosti u gradu, iznosim mu saznanja, ali i probleme. On primjecuje da treba krenuti sa dokumentiranjem i presjecanjem kriminalnih radnji u Sarajevu, navodi da ima opravdanih reakcija gradjana koji traze da se tome stane na put. Upoznajem ga da radimo na prikupljanju dokumentacije i cim to zavrsimo, podnijet cemo krivicne prijave. Pita me za neke podatke o rukovodiocima iz SDB-a, ja se ogradjujem, govorim da mnogo toga meni nije dstupno. Nalaze mi da neke stvari provjerim, jer ima nekih prituzbi iz unutrasnjosti. Htjedoh mu tada reci da je bio u pravu 1993. god. kada mi je ono rekao za Bakira, ali sada je bilo kasno. Tada je bilo dovoljno da sam samo bio bar malo kritican i ozbiljnije ocijenio ono sto sam znao pa da se izjasnim objektivnije, ni da dodajem, ni da ublazavam. A ja ga jos predlazem za ministra i kazem da nije provjereno, da ima u tim negativnim opaskama o njemu pretjerivanja. Ali, i tada sam morao znati da se negativno misljenje desetine ljudi o njemu mora uzeti bar za sumnju. Obecavam ja predsjedniku da cu postupiti po njegovoj sugestiji i informirati ga.

S obzirom da smo bili operativno prikupili podatke za krivicno gonjenje jednog broja lica sa podrucja Starog grada, sacinjen je plan i ja ga posaljem Alishapicu na upoznavanje i neku vrstu verificiranja. On mi salje, u povodu toga, svog pomocnika za kriminalitet – Dizdarevica, da me informise da se ne slaze sa tom akcijom, da treba sacekati mir, da to vrh drzave nece podrzati i jos neke primjedbe. A poslat ce mi, kaze ovaj, i pismeno svoj stav. Poslije pritvaranja jednog celnika spomenute opstine zove Alispahic i ja mu tada rekoh za njegovu neprincipijelnost, za igru sa inspektorima, bezobrazno pozivanje na predsjednika. Kazem mu da me Izetbegovic licno zvao oko tog predmeta u prisustvu Dazdarevica. On rece da intervenise sef predsjednikovog kabineta Bakir Izetbegovic, da se Gurda pusti iz zatvora, a ne predsjednik. Poslije tog zove me Bakir Izetbegovic, trazi da se Gurda pusti iz pritvora, savjetuje da odustanem od prijave. Odgovaram mu da to ne dolazi u obzir, a podsjecam ga da mu je pritvor odredio istrazni vojni sudija, a ne ja. On rece da ce zvati tog sudiju i tuzioca. Ubrzo Gurda biva oslobodjen pritvora i kompletan predmet oko "Starog grada" se zaljulja. Vidim ja, uspjese dva Bakira. Razmisljam koliko zloupotrebljavaju i predsjednika i svoje pozicije. Bakir Izetbegovic je takodjer intervenirao za jednog prevaranta, koji je dobio nekoliko godina kazne, a koji se njemu dojmio kao dobar covjek i koji je otvarao Kabinet kad je htio. Ni tu nisam popustio. Mislim se, kamo srece da intervenise za nekog borca koji je pritvoren zbog konzerve ili druge sitne nevolje, a ovako za prevaranta-mozete i hocete. Ali, kod mene to nije upalilo. Rezonovao sam trazite vi drugog nacelnika CSB koji ce vam uslisati takve zahtjeve.

Zakljucujem da neki kljudi smatraju moralnim i normalnim krsenje propisa. Tih mjeseci, u okviru sistema zastite u Bosni, vrlo znacajnu ulogu igraju pripadnici "Bisera", koji se bave poslovima obezbedjivanja predsjednika i Predsjednistva, a ponekad sudjeluju i u borbi. Postavljeni su negdje izmedju MUP-a, Predsjednistva i Armije i valja ih potpuno uklopiti u jednu od institucija. Ima raznih prijedloga, cak i nestrucnih i zlobnamjernih, sta s njima? Zove me Izetbegovic i pita za moj stav. Kazem mu da je jedino rjesenje da budu u okviru SDB-a MUP-a i da budu organizirani na nivou principa efikasnosti, operativnosti i jedinstva operativnog i fizickog obezbjedjenja. Slozi se on i bi mu drago sto je neko neopterecen pomogao da se taj spor oko statusa pravilno rijesi, te nalozi da ja to u kbinetu i napisem, sto ja i uradih. Tako "Biseri" i formalno zauzese umijesto koje im je pripadalo i za koje su se izborili. Ali, i ovakav moj stav ce od cetvorice KOS-oviziranih biti analiziran, prevrtan, sumnjicen.

Dana 24. 3. 1994. god. u listu "Avaz" je objavljen dio dosjea Husrefa Silajdzica, ali u kontekstu koji je usmjeren na kompromitaciju premijera. Dosije je bio pohranjen u Kriminalistickoj sluzbi CSB-a, ciji sam ja nacelnik. Nalazem Mujezinovicu da se hitno ustanovi kako je ovaj materijal neovlasteno dospio u ruke novinara. Sutradan me izvjestava da se Ugljen i Alispahic naredili da se obustavi rad na tome. Rekli mu da nisu ni premijer ni predsjednik za to "cackanje" i da treba smiriti javnost. Vidim da su tu igre u pitanju, kakav predsjednik, kakav premijer? Dana 12. 6. 1994. zakazao je predsjednik sastanak predstavnika MUP-a, Ministarstva pravde, suda, tuzilastva, vojne i Drzavne bezbjednosti. Povod su i neke diskutabilne presude po spijunazi, za ubistva, nerjesavanje krivicnih prijava. Javnost uznemirena, pogotovo rodbina ubijenih kad vide da ubice slobodno setaju po gradu. Uzimajuci rijec, Bakir istice da prema njemu ima prijetnji od strane oslobodjenih, ali da je on i pored toga spreman da ih ponovo pohapsi, pri tom mijesajuci nadleznosti policije, tuzilastva i suda. To me nije iznenadilo, sto ne zna, jer se nije trudio da nauci, ali me iznenadila upadica predsjednika, koji ga je poceo prevoditi u smislu on je htio reci to, mislio je to. Mislim dopunjavajte se koliko hocete. Uzimajuci rijec, i ja se dotaknem neoglasavanja po prijavama, kao primjer uzimam neka lica koja su prijavljena i po 5-6 puta za teska djela, prijave zaprimljene, ali se tuzilastvo ne oglasava, niti se podnosi zahtjev za otvaranje istrage, niti ima javno tuzilacke odluke, a kao primjer promasaja svih organa ciji su predstavnici sjedili na sastanku spomenem pad Igmana, gdje smo imali djela izdaje, spijunaze, pljacke, ubistava, a niko jos nije izasao sa izvjestajem ili krivicnom prijavom u vezi s tim. Kazem da i ovdje ima bivsih oficira, iz bivseg KOS-a, koji jos tu mrezu predratnu nisu demaskirali, zaklinju se na vjernost Bosni, a u praksi se ponasaju drukcije. Spomenem jedan predmet po spijunazi i kazem da se nije islo za tim da se odgovornost tog lica objektivno istrazi i presudi nego da se spasavaju od odgovornosti drugi, koji su davali spijunske zadatke, oni koji su odgovorni za prirpemu agresije. ministar pravde protestuje na moje izalganje i on bi da se govori nacelno, njegov pomocnik pokusava nevjesto krivicu prebaciti na CSB, jer se tako dogovorio sa Alispahicem, a onda se uhvati prijave protiv Delimustafica za 100.000 DEM i pita zasto nije prijavljen Pezo. Au, Bakir se uzvrpoljio, vidi iskocio iz dogovora. Ukljuci se i predsednik, i on rece da zna za taj predmet, informisao ga je svojevremeno Pusina, i on rece da je tu trebala ici prijava i protiv Peze. Ja samo rekoh: "Tu je Bakir, on je oko toga upucen". Doduse mi ostali za pravo, cak i oko demaskiranja mreze KOS-a. Vecina prisutnih izvrsilaca se zalaze za dosljednu primjenu propisa, jer oni i nista drugo nemaju, osim toga i golog zivota, nemaju diplomatskih i politickih ambicija. Ali niko ne rece "car je go". cak i na pitanje predsjednika upuceno sudijama i tuziocima - da li na njih ko vrsi pritisak - neka kazu, pa taman da je i on, oni sute. Mislim se, moj predsjednice,da znate sta i koliko ih intervenise u vase ime, a vi ne znate. Zakljucak sastanka uopsten, dade se i neko saopstenje za stampu.

Razmisljao sam tada o teskoj ulozi samog predsjednika, koji cesto mora da donosi odluke i presudjuje bez dovoljno argumenata. ne postoji nikakav mehanizam strucnog pracenja nekih pojava, provodjenja odluka, sve je manje-vise improvizacija, pocev od Sluzi bezbjednosti, koje se nisu zaokruzile u jedan koherentan sistem, bosanski, nego je to cudna simbioza bivseg KOS-a, SDB-a, neke nove stranacke Sluzbe, od koje se nije mogla ocekivati efikansost. "Kad se dogadjaji brzo odvijaju, ljudi u centru odlucivanja preplavljeni su izvjestajima sazdanim od pretpostavki, saznanja, nade i zabrinutosti. Izvjestaje slika; koherentnost slici dogadjaja mora, u neku ruku, dati onaj ko donosi odluku koji prihvaca izazov i obrce ga u priliku, procjenjujuci ispravno i okolnosti i granice za realnu akciju".