|
Uvod
Zloupotreba droge predstavlja tempiranu bombu koja otkucava u srcu nase
civilizacije. Moramo naci nacina da je demontiramo!
Ovo upozorenje jos 1990. godine izrekao je Peres de Kueljar, generalni sekretar
OUN na spacijalnom zasedanju Generalne skupstine u Njujorku, koje je bilo
posveceno borni protiv ilegalne trgovine narkoticima.
Te godine jugoslovenska policija je uhapsila 509 trgovaca "belom smrcu", sto je
bilo tri puta vise nego 1987. kada je iza resetaka smesteno samo 149 krijumcara
drogom, U medjuvremenu, situacija se nije poboljsala, pa je opzorenje Peresa de
Kueljara jos na snazi. Pocetkom avgusta 1999. godine izvesni Siptar sa imenom
Princ Dorosu uhvacen u Pragu. Kako je za njim bila raspisana poternica Interpola
i postojao zahtev za izrucenje iz Norveske, odakle je Dobrosi pobegao iz
zatvora, to su Cesi odlucili da ga predaju norveskim vlastima da bi nastavio
robijanje dugo cetrnaest godina. Princ Dobrosi je bio kralj droge u
Skandinaviji, gde je prema podacima Interpola, devedesetih godina kontrolisao
devedeset odsto ilegalne trgovine narkoticima.
Transport najcuvenijeg norveskog robijasa i kralja droge Princa Dobrosija iz
Praga u Oslo planiran je za sredinu avgusta 1999. godine sa specijalnim catrer
avionom i uz pratnju dve stotine ceskih policajaca i specijalaca.
Istovremeno, italijanska policija je nedavno kod Brindizija, u zoni Tore Kuaceto
zaplenila 350 kilograma marihuane i izvesnu kolicinu lakog oruzja. Tom prilikom
karabinjeri su uhapsili jednog Albanca i dvojicu Italijana, ciji identitet zbog
istrage jos ne otkriva. Njih trojica su u gumenom camcu pokusali da iz Albanije
prosvercuju drogu i oruzje u Italiju, pripadnicima siptarske mafije. Kod Beca je
austrijska policija uhvatila petoricu Siptara sa Kosmeta i jednu Austrijanku
kada su pokusali da prodaju 400 grama kokaina, vrednog 114.000 nemackih maraka.
Sva ova hapsenja bila su posledica pojacane kontrole evropskih policija na
drzavnim granicama, koje imaju za cilj zastitu Zapadne Evrope od najezde
albanske mafije. Izbijanjem oruzanih sukoba na Kosmetu i jacanjem teroristicke
organizacije OVK, tokom 1998. i 1999. godine pojacana je aktivnost siptarskog
podzemlja u Evropi, narocito u krijumcarenju narkotika. Prema podacima Interpola
siptarska mafija je tokom 1999. godine na svercu droge vec zaradila 38 miliona
dolara.
Pored sirenja narkomanije, druga opasnost koja preti i SRJ od albanskog
podzemlja jeste njeno ukljucivanje u politicki zivot na Kosmetu, a i u tim
zemljama. Dobar deo tog narko - kapitala vraca se na Kosmet kao investicija u
separatizam i tzv. Republiku Kosmet. Sponzori, ne samo siptarskog separatizma su
i mnoge tajne sluzbe velikih drzava, koje preko profita iz droge, sufinansiraju
svoje politicke akcije u drugim drzavama. Glavni podstrekaci, medjutim, nalazili
su se u Pristini i u Tirani.
Strah od siptarske narko-mafije nije devedesetih godina bio karakteristika samo
Jugoslavije vec i Starog kontinenta, pa cak i mocne Amerike.
Sve do pocetka osamdesetih problem siptarskog krijumcarenja narkotika sa Bliskog
Istoka preko Balkana i Evrope do SAD, bio je sporadicna pojava, kojom su se
bavili jugoslovenski carinici i policajci. Tada su Siptari kao kuriri i dileri
bili samo najamnici turske mafije, a ponekad i bugarskog drzavnog podzemlja.
Kada su, medjutim, albanski emigranti i nacionalisti na Kosmetu, a pre svega, u
Albaniji i inostranstvu shvatili da droga moze da bude izvor finansiranja
politickog nasilja na putu ka projektu Velike Albanije, krijumcarenje je postalo
profesija organizovanog siptarskog podzemlja.
Kako tvrde neki srpski policajci, jos krajem sezdesetih i pocetkom sedamdesetih
godina, jugoslovenska Sluzba drzavne bezbednosti koristila je siptarske veze u
Turskoj radi sverca droge, koja je ilegalno prodavana u Nemackoj. Tada se u
jugoslovenskoj tajnoj policiji smatralo da narkomanija nije bolest komunizma,
vec samo kapitalizma, pa su Siptari sa Kosmeta uvuceni u ovaj posao pravljenja
"crnog novca" da bi se rizik od hapsenja sveo na minimum. Tako se dogodilo,
tvrde pojedini policajci, da je jugoslovenska tajna sluzba izgradila prvu kariku
u krijumcarkom kanalu narkotika na danas vec cuvenom Balkanskom putu.
Vrlo brzo, jacanjem finansijskog pre svega, siptarskog podzemlja na Balkanu, u
Evropi i svetu, ova karika u turskom lancu se kida i Siptari pocinju,
devedesetih godina, da rade sami i samo za sebe i Veliku Albaniju. Takvu drzavu
eksperti za narkomaniju i narko-mafiju nazvali su Heroinska republika.
Smrt koju su sejali sirenjem narkomanije, na primer, u jednoj bogatoj
Svajcarskoj, gde siptarska narko-mafija ima snazno uporiste, vrlo brzo se
pretvorila u balkansku smrt, jer je od profita finansiran separatisticki pokret
i teroristicka tzv. Oslobodilacka vojska Kosmeta, koja je u poslednje dve godine
ubila u pokrajini i Srbiji preko pet stotina ljudi. I Srba i Siptara.
Kraj dvadesetog veka Siptari, i u Albaniji, i na Kosmetu, docekali su kao
saveznici najace drzave sveta Amerike. CIA i Petnagon direktno su vojnicki i
finanisjki pomagali Siptare toliko da su pokusali da od OVK nacine armiju i
pesadiju za NATO invaziju na Jugoslaviju. Zapad nije davao svoj novac za program
"obuci i naoruzaj" vec je dozvoljavao da siptarsko podzemlje samop pravi pare i
placa svoje nacionalisticki pokret. Taj posao je, uglavnom, obavljan u Evropi i
SAD, pa se tako i Zapad nasao pod udarom sipterskog narko-kartela. Kada je na
pragu leta 1999. Evropska policija - Evropol zajedno sa americkim FBI i DEA,
odlucila da zaustavi siptarsku narko-mafiju u sejanju smrti i po svetu, bilo je
vec kasno. Siptarsko podzemlje se na pragu dvadeset prvog veka pretvorilo u
korov, sto su ga vise sekli, ono je sve vise raslo.
Autor
Copyright © 1999 Marko Lopusina
Copyright © 1999 Legenda - Cacak Copyright © 1999 Serbian Unity Congress All Rights
Reserved.
|