include("common.inc"); main_header("Svi Srbi sveta"); ?> include("library.inc"); ?>
Prekookeanske zemlje - SADSRBI U ARIZONI Arizona je stesnjena izmedju kanjona Kolorado, na severu i obronaka Sijera Madre na jugu Amerike. Ima oko tri miliona stanovnika, od cega u glavnom gradu Feniksu zivi oko milion. Sve dok sredine devetnaestog veka Arizona je bila pod Spancima. Amerikanci su je proglasili svojom teritorijom 1863. godine, posto su pokorili ratoborne Apace. Kao zemlja bogata rudama, a posle izgradnje sistema za navodnjavanje i poljoprivredom, Arizona je bila privlacna za doseljenike. Prvi Srbi, kopaci srebra, rudari i mineri, su u ovu drzavu dosli jos pocetkom dvadesetog veka. Dolazili su najpre u mali rudarski gradic Bizbi, gde ih je sredinom veka bilo oko pet hiljada. Najvise iz Pastrovica. Njihov sindikalni vodja je bio izvesni David Milutinovic, a duhovni tetka Andja Kentera, koja je bila i predvodnik u srpskom biznisu. Njena rodjaka Eva Kentera vlasnik je danas predivnog hotela "Kraljevsko sunce" u Tusonu. Kako je Bizbi imao cak sedamdesetak saluna, to su Srbim od rudarske ustedjevine i bankarskih kredita otvarali kafane, pekare, mesare, pa cak i banke. Krajem tridesetih, da bi imali gde da se okupljaju Srbi u Arizoni su u Bizbiju podigli svoj narodni dom "Sveti Stefan Nemanja". U njemu je bogosluzenje drzao paroh Nikola Stoisavljevic. Na temeljima ovog srpskog narodnog doma podignuta je i prva crkva u Bizbiju posvecena Stefanu Nemanji, u kojoj danas sluzi otac Stevan Gajic. Iz Bizbija su Srbi kasnije, pred rat, a narocito posle Drugog svetskog rata poceli da se sele u industrijske i poljoprivredne, ali i obrazovne centre Feniks i Tuson. Aktivan pravoslavni i srpski zivot u koloniji Feniksa iza rata vodila je porodica Ane Dodik-Bojic, koja se doselila iz drzave Ohajo. Ana Dodik je bila poznata po svom patriotskom i humanitarnom radu. Njen otac Mile osnovao je u Feniksu srpsku crkvu "Sveti Nikola". Pocetkom sedamdesetih pri crkvi je osnovano i Kolo srpskih sestara, cije su prve predsednice bile Ruza Sever i Latinka Prvulovic. Anin muz Malisa Bojic bio je uspesan biznismen i slikar. Njihova cerka Milica Bojic je pedesetih godina bila poznata americka manekenka. Svi iz porodica Dodik i Bojic su pozrtvovano radila na okupljanu Srba i razvoju srpske pravoslavne tradicije, sto je krunisano podizanjem nove crkve "Sveti Sava" u Feniksu, u kojoj sluzi otac Janko Trbovic. Predsednik crkveno-skolske opstine je gospodin Vlado Brodic, a sekretar Meri Lin Gudovic. Oni su zajedno sa dr Milanom Lekicem organizovao pomoc narodu iz Republike Srpske. Crkva "Sveti Sava" je danas centar okupljanja Srba u Arizoni, kojih ima oko desetak hiljada. Pored pravoslavne sluzbe i skole, u kojoj nasa deca uce srpski jezik i obicaje. Srbi imaju hor "Stevan Hristic" i folklornu sekciju "Srpska zora". Direktor hora je Keni Kasovac, a folklora Kaja Curcic. Kolo srpskih sestara vodi brigu o svim humanitarnim akcijama i proslavama. Ovu organizaciju danas vode predsednica Ami Petrovic, potpredsednica Sofija Pavic i sekretar Milena Marusic. U okviru crkvene porte Srbi iz Feniksa i Arizone planiraju da podignu veliki srpski kulturni centar. Projekat je arhitektonski uradjen, sada se sakupljaju sredstva za izgradnju ovog centra koji ce doprineti razvoju srpske kolonije u Arizoni. Mesni odbor SNO vode predsednik Slave Stefanovic i sekretar Ljubisa Mitrovic. Pored Feniksa dosta Srba u Arizoni danas zivi i u Hjustonu, koji je poznat kao medicinski centar Amerike. Tu je nekada radio dr Rajko Medenica, a danas kao neurolog radi dr Milan Dimitrijevic u institutu "Bejlor koledz". Poznati Srbi u Hjustonu su i dr Milan Cupic i biznismen Miki Nedic. Oko pet stotina srpskih porodica okuplja se oko crkve "Sveti Sava", koju vodi jerej Dejan Tiosavljevic sa popadijom Belindom. Ova crkveno-skolska opstina Srba u Hjustonu je formirana 1987. na inicijativu oca Daneta Popovica. Crkva je podignuta 1990. godine i tada je brojala samo 64 parohijana. I u Tusonu, gradu koji je poznat po kaubojskom dvoboju kod O.K. korala, ima doseljenih Srba. Dovoljno je zaviriti u telefonski imenik, koji je prepun prezimena koja se zavrsavaju na "ic". Prezime Niklanovic, medjutim, nalazi se i u casopisu "Serb Word U.S.A." koji izlazi u Tusonu vec trinaestu godinu. Njegov vlasnik, urednici i dizajneri su Meri Niklanovic-Hart, njen suprug Robert Hart i Djrodje Kostic. List "Svet Srba" rodjen je u Milvokiju, u izdavackoj kuci "Neven", ali je sredinom osamdesetih poceo lagano da se gasi. Hartovi su ga kupili 1984. godina. List je tada imao tiraz od samo 600 primeraka. Danas ovaj dvomesecnik, koji se stampa ne engleskom jeziku, kupuje sest hiljada ljudi iz Amerike, Kanade, Afrike i Australije, ali i iz srpskih zemalja. Urednica Meri Niklanovic je dete srpskih doseljenika. Njen otac je iz Crne Gore, a majka iz Like. U Ameriku su se doselili 1929. godine. Meri govori tvrdi srpski sa jakim lickim dijalektom. Udala se za Roberta Harta iz Oregona, koji danas pise za ovaj srpski casopis biografije najznamenitijih Srba u Americi. Kao izdanak pionirske generacije srpskih doseljnika Meri Niklanovic-Hart uredjivackom koncepcijom, koja je bazirana na ocuvanju i razvoju srpske kulture i nacionalne svesti, pazljivo vodi casopis do svojih citalaca. U njenom dvomesecniku nema politickih tema i nema politike, ali ima puno istorije i priloga o srpskoj kulturi u matici i u rasejanju. Novina je zato privlacna i za Amerikance koji zele da upoznaju Srbe ili koji se bave slavistikom. Cena godisnje pretplate ovog znacajnog svedoka srpske kulture u Americi je samo dvadeset i jedan dolar. Casopis je godinama bio mesto okupljanja ne samo Srba vec i Jugoslovena u Americi. Zbog svoje ozbiljnosti i kvaliteta citali su ga i americki Hrvati i americki Slovenci. U vreme nacionalnih sukoba na Balkanu redakcija i urednici casopisa "Serb Word U.S.A" imali su, medjutim, dosta neprijatnosti zbog napada hrvatskih i muslimanskih nacionalista. Redakcija je dobijala preteca pisma, a preko medija je vrsen pritisak kod Amerikanaca da se list "Svet Srba" ugasi. Meri Niklanovic i njen suprug Robert Hart odbranili su casopis, a sa njim i srpsko ime u Arizoni. Nedavno se na Internetu pojavila kucna adresa "Istina u medijima" poznatog srpskog borca za informativnu pravdu Boba Djurdjevica iz Feniksa u Arizoni. Poznavaoci medijskih prilika u Americi znaju Boba Djurdjevica kao agilnog komentatora balkanskih i jugoslovenskih prilika, koji vec sedam godina objavljuje svoje rukopise u najpoznatijim americkim listovima. Djurdjevic je i komentator beogradske "Politike" i saradnik mnogih srpskih redakcija. Na Internetu je korisnicima ove elektronske mreze Djurdjevic ponudio zbirku svojih starih i novih komentara o srpskom pitanju. Ujedno Djurdjevic nudi i pregled pisanja americke stampe o Srbima. Djurdjeviceva srpska arhiva nastala je pre sedam godina sa ciljem da analiziranjem napisa zapadnih medija o Srbima pruzi sliku i priliku, pokaze lice i nalicje americke diplomatije. Bob Djurdjevic je zato tu svoju arhivu i nazvao "Istina u medijima". U pocetku je stampao kao mesecni bilten, koji je slao na pedeset adresa redakcija u inostranstvu i srpskim zemljama. A sada se Djurdjevic, zbog brzine prenosa informacija, odlucio da svoju "Istinu u medijima" plasira i preko Interneta. Ovaj srpski biznismen, koji zivi u Arizoni, ujedno je i predsednik firme "Annex Research", koja se bavi informativnom tehnologijom, konsultacijama i istrazivanjima u informatici. Kao urednik Bob Djurdjevic se konsultuje sa uglednim americkim intelektualcima i politicarima, i posebno strucnjacima za spoljnu politiku. U vise navrata je ucestvovao u javnim raspravama o srpskom pitanju u Americi, a sa svojim radovima upoznao je i mnoge americke kongresmene i senatore. Njegovi tekstovi u "Vasington postu", "Njujork tajmsu" i drugim listovima cesto su bili predmet polemika medju americkim politicarima. Djurdjevic je rodjeni Beogradjanin. Pravo ime mu je Slobodan, ali je svoj nadimak Boban skratio za americke prilike u Bob. Srbiju je napustio 1968. godine posle studentskih demonstracija. U Americi je zavrsio studije elektronike i dugo radio kao vodeci konsultatn u cuvenoj kompaniji IBM. Srpska javnost zna za Boba Djurdjevica jer vec pet godina cita njegove komentare u dnevnom listu "Politika". Javnost u srpskom rasejanju poznaje ga ne samo kao borca za srpsku pravdu vec i kao velikog animatora srpske kulture u dijaspori. Bob Djurdjevic je, naime, jos 1992. godine radio na adaptaciji i premijeri drame "Profesionalac" Dusana Kovacevica u Americi. Kako je reziser ove adaptacije bio Piter Krejz iz Londona, drama je posle premijere u San Francisku igrana i u Londonu, a 1995. godine i u Njujorku. Biblioteka | Sadrzaj
Copyright © 1998 by Marko Lopusina |