|
|
1. Osnovni
pojmovi
a. Srpska dijaspora
je neotudjivi i organski deo Srbije i srpskog naroda.
b. Sa svojim mnogostrukim kapacitetima,
dijaspora moze i treba da bude ta vazna i mozda presudna energija
koja bi ubrzala reforme i napredak u otadzbini i osigurala joj bolju
buducnost.
c. Vlada mora sto pre da razvije
ispravnu i sveobuhvatnu politiku prema dijaspori zasnovanu na postovanju
licnosti i prava
svih Srba u rasejanju. Ta politika treba da odbaci sve vrste ksenofobije
i ideoloskog
neprijateljstva koje su prethodni vlastodrsci gajili i sprovodili
prema srpskoj dijaspori.
Ova politika takodje mora da bude vanstranacka i da se shvati kao
proces sa dugorocnom orijentacijom.
2. Mostovi
Treba hitno izgraditi nekoliko mostova izmedju
matice i dijaspore. Medju njima su najvazniji u oblasti privrede,
kulture i drzavotvornosti. Ovaj predlog ovde ce se koncentrisati
samo na privredu. Medjutim, vazno je istaci da bi istovremena i
pozitivna delatnost jugoslovenske/srpske Vlade prema dijaspori u
poljima kulture i drzavotvornosti znacajno pomogla izgradnji tog
"privrednog mosta".
3. Privredni most
Srpska drzava je opljackana i narod osiromasen.
Domaca sredstava za razvitak privede skoro ne postoje. Prirodno
je da vlada pokusava da dobije finansijsku i drugu pomoc iz inostranstva
i preko raznih donacija; medjutim, samo Srbi mogu da pomognu sebi
na duze staze. Na primer, dugorocni kapital bez koga nema stalnog
i solidnog oporavka mora da se stvori i akumulira unutar srpske
privrede i drustva.
Srbi imaju znacajan kapital. U Nemackoj je, povodom izmene marke
u evro iduce godine, procenjeno da u slamaricama u Srbiji ima bar
3 milijarde DM. Srpska dijaspora ima daleko, daleko vise. Medjutim,
vlasnici ovog kapitala su bili prevareni u proslosti vise puta i
danas sa pravom ne veruju drzavi, bankama i preduzimacima. Kljuc
je: kako povratiti poverenje i aktivirati kapital za obnovu Srbije,
ali takodje i za profit ulagaca. Jedno bez drugog ne ide.
4. Povratiti poverenje
Kao svaku vrlinu, poverenje je lako izgubiti,
ali tesko povratiti. Vlada i druge ustanove i institucije matice
treba da preduzmu odmah niz pozitivnih koraka u pravcu izgradnje
poverenja. Neki od prvih konkretnih koraka ce biti naznaceno u daljem
tekstu. Ovde je vazno istaci dva makro uslova. To su:
a. da
sve osobe srpskog porekla van zemlje imaju pravo na srpsko drzavljanstvo
i na sve prinadleznosti koje se pod tim podrazumevaju i
b. da
se u Beogradu hitno stvori nezavisna drzavna ustanova za odnose
sa dijasporom koja ce biti u rangu ministarstva,
a u sklopu Predsednistva i pod upravom licnosti iz dijaspore sa
autoritetom i sredstvima da vodi ovaj resor.
5. Istorijska odgovornost dijaspore
Kao sto je srpska dijaspora pomogla ustanke protiv
Turaka i izgradnju Srbije u XIX veku, tako danas
dijaspora ima moralnu odgovornost da pomogne matici. Postoje mnogi
primeri u nedavnoj proslosti gde su razne dijaspore odigrale (i
nastavljaju da imaju) kljucne uloge u obnavljanju svojih matica.
Nije javno poznato ali je tacno da je Nemacka dijaspora bila glavni
cinilac obnove Nemacke po Drugom svetskom ratu. Iskustva Izraela,
Grcke, Italije i nedavno Poljske i Madjarske daju nam odlicne primere
koje treba prouciti i primeniti na nas.
Nema sumnje da srpska dijaspora nije zanemarila
maticu. Niko ne zna koliko je milijardi dolara u vrednosti raznoraznih
humanitarnih i drugih pomoci dato Srbiji u poslednjih 10 godina
rata. Zna se da bar 1 milijarda dolara u novcu dolazi rodjacima
, prijateljima i drugima iz dijaspore svake godine. Srpska dijaspora
moze i mora da uradi mnogo, mnogo vise, Medjutim, kao sto je prethodno
istaknuto, matica mora da stvori preduslove za jednu racionalnu,
konstruktivnu i trajnu saradnju.
6. Stvaranje poverenja i partnerstva: konkretne
inicijative do kraja 2001
Vreme je vec izgubljeno. Da bi se nadoknadilo,
pored dva bitna makro uslova koja su istaknuta gore (tacka #4) predlaze
se da Vlada hitnim merama i najodlucnije preduzme sledece konkretne
akcije do kraja ove godine:
a. kriminal
i korupcija: beskompromisno i bez odlaganja nastojati da se iskorene
sve ilegalne strukture i korupcija u drustvu, privredi i
drzavnom aparatu. Atmosfera uredjene drzave i normalnog drustva
mora sto pre da se stvara.
b. privatna
svojina i zakoni o ugovoru: bilo srpski ili strani ulagaci bi morali
imati poverenje da je njihova svojina zakonski i drugacije
zasticena. Posteno stecena privatna svojina mora da se ceni i podrzava.
Sada su posebno znacajni i potrebni zakoni koji regulisu
ugovore. Ulagac mora da zna i ocekuje da ce se njegovi ugovori i
obaveze koje su mu date postovati bez odlaganja i sumnje.
Ti zakoni moraju da budu jednostavni, jasni i direktni, tako da
sudovi i policija nemaju dilemu sta se od njih ocekuje. Gde god
je moguce,
zakon treba da ukljuci sto krace vremenske rokove po kojima sudovi
i policija moraju da resavaju sporove.
c. kako
privuci i podstaknuti ulagace iz dijaspore: kada dijaspora oseti
i prihvati da su gore spomenuti uslovi uglavnom ispunjeni, njoj
treba
dati jos nekoliko posebno povoljnih uslova.
- 1.
porez - Jedan je svakako da se investicije koje Srbi iz dijaspore
donose i ulazu u stranim valutama oslobode poreza za odredjeni
period vremena, recimo sedam godina, ako taj kapital i sve prihode
drzi u Srbiji.
2.
dozvole za rad - neophodno je stvoriti pravu klimu za ulagace
da brzo i jednostavno dobiju dozvole za osnivanje preduzeca, ulaganje,
partnerstva i tome slicno. Sadasnje tendencije birokratije da
odugovlaci (ili ponekad da ocekuje neku protiv-uslugu) moraju
da se eliminisu. Takve dozvole i registracije trebalo bi u vecini
slucajeva da se skoro automatski dobijaju, u roku od 7 radnih
dana.
3.
kontrola - jednom kad posao pocne, treba da bude minimum papira
i stambilja, to jest birokratskih i nepotrebnih kontrola.
4.
specijalan sud - zbog razumljivo teskog stanja u sudstvu, trebalo
bi odmah stvoriti posebno ovlascen sud sa sposobnim kadrovima
za ulagace iz dijaspore (i druge iz inostranstva) koji bi resavao
pitanja oko imovine, ulaganja , ugovora i slicnih situacija koje
se odnose na investicije i vrednosti donete iz dijaspore u zemlju.
Glavni razlog i ideja vodilja ovih gore navedenih predloga je
da se srpskoj dijaspori sto hitnije omoguci da na najpristojniji
i najlaksi nacin ukljuci u sve tokove male i srednje privrede.
Tu je buducnost srpskog oporavka i prosperiteta.
d. nekretnine:ogroman
ja broj kuca, stanova i poslovnih prostora u Atini, Rimu i drugim
mestima gde su iseljenici ulozili svoj novac i znacajno
doprineli urbanistickom razvoju i privredi uopste. Srpska Vlada bi
trebalo bez odlaganja da pregleda standarde ulaganja iz dijaspore
u
nekretnine bar u Grckoj, Italiji i Poljskoj. Na osnovu njih treba
odmah izraditi zakonske norme za Srbiju. Cak i da je sve drugo privlacno
u
Srbiji danas, dobiti gradjevinske dozvole i ispuniti hrpu administrativno-urbanistickih
regulacija je proces koji traje bar tri
puta duze nego sama izgradnja objekta! To je nesumnjivo i izuzetno
negativno. Treba stvoriti povoljne i transparentne uslove da Srbi
iz
dijaspore kupuju, grade i prodaju nekretnine bez neopravdanog ometanja
vlasti ili "komisija". Ovaj sektor bi mogao da bude ogroman
izvor
deviza za drzavu, a znacajan podstrek za opstu ekonomsku aktivnost.
e. masine
i porez na uvoz: Srbiji su potrebne svakojake masine. U Americi i
Evropi ima velikih mogucnosti da se takve masine kupe
jeftino ili dobiju kao donacija. Odmah treba ukinuti sve takse i sve
papire/odobrenja na polovne racunare i drugu kancelarijsku opremu
koja
se uvozi za potrebe ne-profitnih organizacija (skole, univerziteti,
drzavne ustanove, bolnice itd.). Za druge masine, ako se uvoze za
privatne potrebe preduzecima ili ih Srbi iz dijaspore unose za svoje
potrebe, treba takodje stvoriti isti privilegovan status.
f. srpski
penzioneri u dijaspori, etnoturizam: ako se srpski penzioneri uvere
da je Srbija uredjena, da zdravstveni sistem funkcionise, da
imaju fizicku bezbednost, oni bi ne samo vise posecivali maticu, nego
bi i jedan znacajan broj privremeno ili stalno ziveo u Srbiji. Sa
obzirom na male dohotke i zarade u zemlji, ti penzioneri bi odmah
bili na vrhu potrosacke piramide po svojoj kupovnoj moci. Kupovali
bi
i iznajmljivali stanove, isli u banje, na Zlatibor i tome slicno.
Takodje, ako bi se stvorila jedna ili nekoliko dobro opremljenih
klinika sa vrhunskim, svetskim standardima za penzionere i druge koji
se vracaju u zemlju, one ne samo da bi sluzile njima, vec bi privukle
i
mnoge iz dijaspore. Lecenje i rekreacija u Srbiji, ako su kvalitetni,
mnogo su jeftiniji nego bilo gde u Evropi ili Americi.
g. ispraviti
nepravdu: komunisticka vlast je bezocno opljackala mnogo cestitih
i uspesnih poslovnih i trgovackih familija i pojedinaca po dolasku
na
vlast. Treba po uzopru na druge istocno-evropske drzave vratiti gde
je moguce ili nadoknaditi te bespravno nacionalizovane/konfiskovane
vrednosti i imanja. Ceski model je verovatno najbolji primer. Zakonski
sve takve kompenzacije morale bi da ostanu u Jugoslaviji bar 7 godina.
7. Sta da se radi ? Ko, kako, kada
?
Ako srpska (jugoslovenska) Vlada u nacelu
prihvati ove ideje i resi da se one mogu sprovesti, onda logicno
treba uraditi sledece:
- 1.
stvoriti telo od predstavnika svih ministarstava koja su nadlezna
za predloge koji su dati ovde. Onda bez odlaganja izraditi i uskladiti
plan kako da se radi i plan sprovesti u delo do kraja godine;
2. istovremeno
zajedno sa dijasporom izraditi detaljan akcioni plan kako da
"proda" ceo koncept "Izgradnje mostova obnove
i napretka" dijaspori. Ovde se predvidja jedna ozbiljna
kampanja kroz koju bi se dijaspora obavestila:
- a. o
koracima i akcijama koje ja Vlada uradila, o novim zakonima
koji omogucuju dijaspori da postane deo Srbije i privrede,
b. objasnile
nove mogucnosti za ulaganje, poslove i zivot u Srbiji,
c.
naveli primeri primamljivih predloga za posao i tome slicno;
3. Te
dobro, solidno pripremljene promociono-informativne skupove treba
odrzati prvo u najznacajnijim mestima gde Srbi zive u dijaspori.
Na primer u Cikagu, Pitsburgu, Klivlendu, Nju Jorku, Los Andjelesu
i San Francisku (SAD); u Evropi : Bec, Pariz, Frankfurt i London;
mozda i u Australiji, Sidneju.
4.
Za uspeh ove akcije, a onda za maksimalni uspeh celog koncepta,
odlucujuci faktor ce biti srpski diplomatski servis. Konzulati/ambasade
u gore pomenutim gradovima (drzavama) moraju da imaju jednog ili
vise sluzbenika koji su sposobni, govore jezike, znaju nesto o
dijaspori i vredni su. Nase diplomate ne mogu i ne smeju vise
da budu na poslu zato sto pripadaju nekoj stranci, nekom regionu
ili republici. Oni sluze zemlji i Srbima u dijaspori.
Treba sto pre aktivirati funkciju "pocasnog konzula"
iz redova dijaspore. Naravno, treba se paziti da se na te odgovorne
polozaje ne stave ljudi kojima je stalo do licne promocije i koristi.
5. Stvoriti
odmah malu grupu ("task force") od nekoliko izuzetno
sposobnih ljudi sa ciljem/zadatkom da u roku od 60 dana prouci
nacine, organizaciju i modus operacija te nazavisne drzavne ustanove
za odnose sa dijasporom (tacka #4, pod #2 gore)
6. Americka dijaspora mora da preduzme
korake da Kongres i Vlada odobre stvaranje razvojnog fonda od
bar $30 miliona za Jugoslaviju po primerima koji vec postoje za
sve istocnoevropske zemlje koje su bile pod komunizmom.
7. Istovremeno,
dijaspora treba da pocne sa planovima i inicijativama da se napravi
jedan privatni razvojni fond za profit.
8. Zavrsna misao
Treba skrojiti strategije i vizije, politike
i planove koji shvataju da je Srbije mala zemlja, mala ekonomija.
Njoj su potrebna mala i srednja privatna preduzeca, male i srednje
banke, mali zajmovi i mali dugovi. Sa njima ce privreda da raste i
postane velika. I da se prihvati ideja, kao sto neko rece, "Bogati
Srbi, bogata Srbija".
Takodje, ne treba ocekivati od dijaspore velike svote investicija
-- 50 miliona dolara u jednom slucaju. Naprotiv, iz mnogo razloga
zdravije je za Srbiju da ima 2,000 ulagaca sa 50,000 dolara svaki
u proseku nego 2 Srbina sa 50 miliona! Italijani lepo kazu "sto
malih cini jedno veliko".
Vrlo je moguce da ce se nekom uciniti da ovde izneti predlozi neopravdano
favorizuju dijasporu. O tome se svakako moze diskutovati. Medjutim,
vazno je pitati se: a zasto da se dijaspori daju ovakvi uslovi gde
god se moze? Ima mnogo razloga, ali evo dva racionalna jasna u zakljucku:
srpska dijaspora razume Srbiju i narod mnogo bolje nego bilo koji
drugi ulagac. Prema tome, ona ce u proseku imati mnogo manje straha
za rizik, a to znaci manja ocekivanja za profit. Uz to, zar nije u
dugorocnom interesu Srbije da sto vise Srba kontrolise srpsku privredu?
Uopsteno govoreci: da li je korisnije za Srbiju da bogati i poslovni
ljudi iz inostranstva u srpskoj privredi budu Milan i Zarko ili Jozef
i Fric?
Kongres Srpskog Ujedinjenja
28 jul 2001. godine
|