Serbian Unity Congress

Site Map | Links | Search  

   

DAILY NEWS SERVER +++ Home ::: Become a member ::: Donate to our projects ::: Contact us  

 





1. Osnovni pojmovi

a. Srpska dijaspora je neotudjivi i organski deo Srbije i srpskog naroda.

b. Sa svojim mnogostrukim kapacitetima, dijaspora moze i treba da bude ta vazna i mozda presudna energija
koja bi ubrzala reforme i napredak u otadzbini i osigurala joj bolju buducnost.

c. Vlada mora sto pre da razvije ispravnu i sveobuhvatnu politiku prema dijaspori zasnovanu na postovanju licnosti i prava
svih Srba u rasejanju. Ta politika treba da odbaci sve vrste ksenofobije i ideoloskog
neprijateljstva koje su prethodni vlastodrsci gajili i sprovodili prema srpskoj dijaspori.
Ova politika takodje mora da bude vanstranacka i da se shvati kao proces sa dugorocnom orijentacijom.

2. Mostovi

Treba hitno izgraditi nekoliko mostova izmedju matice i dijaspore. Medju njima su najvazniji u oblasti privrede, kulture i drzavotvornosti. Ovaj predlog ovde ce se koncentrisati samo na privredu. Medjutim, vazno je istaci da bi istovremena i pozitivna delatnost jugoslovenske/srpske Vlade prema dijaspori u poljima kulture i drzavotvornosti znacajno pomogla izgradnji tog "privrednog mosta".

3. Privredni most

Srpska drzava je opljackana i narod osiromasen. Domaca sredstava za razvitak privede skoro ne postoje. Prirodno je da vlada pokusava da dobije finansijsku i drugu pomoc iz inostranstva i preko raznih donacija; medjutim, samo Srbi mogu da pomognu sebi na duze staze. Na primer, dugorocni kapital bez koga nema stalnog i solidnog oporavka mora da se stvori i akumulira unutar srpske privrede i drustva.

Srbi imaju znacajan kapital. U Nemackoj je, povodom izmene marke u evro iduce godine, procenjeno da u slamaricama u Srbiji ima bar 3 milijarde DM. Srpska dijaspora ima daleko, daleko vise. Medjutim, vlasnici ovog kapitala su bili prevareni u proslosti vise puta i danas sa pravom ne veruju drzavi, bankama i preduzimacima. Kljuc je: kako povratiti poverenje i aktivirati kapital za obnovu Srbije, ali takodje i za profit ulagaca. Jedno bez drugog ne ide.

4. Povratiti poverenje

Kao svaku vrlinu, poverenje je lako izgubiti, ali tesko povratiti. Vlada i druge ustanove i institucije matice treba da preduzmu odmah niz pozitivnih koraka u pravcu izgradnje poverenja. Neki od prvih konkretnih koraka ce biti naznaceno u daljem tekstu. Ovde je vazno istaci dva makro uslova. To su:

a. da sve osobe srpskog porekla van zemlje imaju pravo na srpsko drzavljanstvo i na sve prinadleznosti koje se pod tim podrazumevaju i

b. da se u Beogradu hitno stvori nezavisna drzavna ustanova za odnose sa dijasporom koja ce biti u rangu ministarstva,
a u sklopu Predsednistva i pod upravom licnosti iz dijaspore sa autoritetom i sredstvima da vodi ovaj resor.

5. Istorijska odgovornost dijaspore

Kao sto je srpska dijaspora pomogla ustanke protiv Turaka i izgradnju Srbije u XIX veku, tako danas
dijaspora ima moralnu odgovornost da pomogne matici. Postoje mnogi primeri u nedavnoj proslosti gde su razne dijaspore odigrale (i nastavljaju da imaju) kljucne uloge u obnavljanju svojih matica. Nije javno poznato ali je tacno da je Nemacka dijaspora bila glavni cinilac obnove Nemacke po Drugom svetskom ratu. Iskustva Izraela, Grcke, Italije i nedavno Poljske i Madjarske daju nam odlicne primere koje treba prouciti i primeniti na nas.

Nema sumnje da srpska dijaspora nije zanemarila maticu. Niko ne zna koliko je milijardi dolara u vrednosti raznoraznih humanitarnih i drugih pomoci dato Srbiji u poslednjih 10 godina rata. Zna se da bar 1 milijarda dolara u novcu dolazi rodjacima , prijateljima i drugima iz dijaspore svake godine. Srpska dijaspora moze i mora da uradi mnogo, mnogo vise, Medjutim, kao sto je prethodno istaknuto, matica mora da stvori preduslove za jednu racionalnu, konstruktivnu i trajnu saradnju.


6. Stvaranje poverenja i partnerstva: konkretne inicijative do kraja 2001

Vreme je vec izgubljeno. Da bi se nadoknadilo, pored dva bitna makro uslova koja su istaknuta gore (tacka #4) predlaze se da Vlada hitnim merama i najodlucnije preduzme sledece konkretne akcije do kraja ove godine:

a. kriminal i korupcija: beskompromisno i bez odlaganja nastojati da se iskorene sve ilegalne strukture i korupcija u drustvu, privredi i
drzavnom aparatu. Atmosfera uredjene drzave i normalnog drustva mora sto pre da se stvara
.

b. privatna svojina i zakoni o ugovoru: bilo srpski ili strani ulagaci bi morali imati poverenje da je njihova svojina zakonski i drugacije
zasticena. Posteno stecena privatna svojina mora da se ceni i podrzava. Sada su posebno znacajni i potrebni zakoni koji regulisu
ugovore. Ulagac mora da zna i ocekuje da ce se njegovi ugovori i obaveze koje su mu date postovati bez odlaganja i sumnje.
Ti zakoni moraju da budu jednostavni, jasni i direktni, tako da sudovi i policija nemaju dilemu sta se od njih ocekuje. Gde god je moguce,
zakon treba da ukljuci sto krace vremenske rokove po kojima sudovi i policija moraju da resavaju sporove.

c. kako privuci i podstaknuti ulagace iz dijaspore: kada dijaspora oseti i prihvati da su gore spomenuti uslovi uglavnom ispunjeni, njoj treba
dati jos nekoliko posebno povoljnih uslova
.

1. porez - Jedan je svakako da se investicije koje Srbi iz dijaspore donose i ulazu u stranim valutama oslobode poreza za odredjeni period vremena, recimo sedam godina, ako taj kapital i sve prihode drzi u Srbiji.
2. dozvole za rad - neophodno je stvoriti pravu klimu za ulagace da brzo i jednostavno dobiju dozvole za osnivanje preduzeca, ulaganje, partnerstva i tome slicno. Sadasnje tendencije birokratije da odugovlaci (ili ponekad da ocekuje neku protiv-uslugu) moraju da se eliminisu. Takve dozvole i registracije trebalo bi u vecini slucajeva da se skoro automatski dobijaju, u roku od 7 radnih dana.
3. kontrola - jednom kad posao pocne, treba da bude minimum papira i stambilja, to jest birokratskih i nepotrebnih kontrola.
4. specijalan sud - zbog razumljivo teskog stanja u sudstvu, trebalo bi odmah stvoriti posebno ovlascen sud sa sposobnim kadrovima za ulagace iz dijaspore (i druge iz inostranstva) koji bi resavao pitanja oko imovine, ulaganja , ugovora i slicnih situacija koje se odnose na investicije i vrednosti donete iz dijaspore u zemlju. Glavni razlog i ideja vodilja ovih gore navedenih predloga je da se srpskoj dijaspori sto hitnije omoguci da na najpristojniji i najlaksi nacin ukljuci u sve tokove male i srednje privrede. Tu je buducnost srpskog oporavka i prosperiteta.

d. nekretnine:ogroman ja broj kuca, stanova i poslovnih prostora u Atini, Rimu i drugim mestima gde su iseljenici ulozili svoj novac i znacajno
doprineli urbanistickom razvoju i privredi uopste. Srpska Vlada bi trebalo bez odlaganja da pregleda standarde ulaganja iz dijaspore u
nekretnine bar u Grckoj, Italiji i Poljskoj. Na osnovu njih treba odmah izraditi zakonske norme za Srbiju. Cak i da je sve drugo privlacno u
Srbiji danas, dobiti gradjevinske dozvole i ispuniti hrpu administrativno-urbanistickih regulacija je proces koji traje bar tri
puta duze nego sama izgradnja objekta! To je nesumnjivo i izuzetno negativno. Treba stvoriti povoljne i transparentne uslove da Srbi iz
dijaspore kupuju, grade i prodaju nekretnine bez neopravdanog ometanja vlasti ili "komisija". Ovaj sektor bi mogao da bude ogroman izvor
deviza za drzavu, a znacajan podstrek za opstu ekonomsku aktivnost.

e. masine i porez na uvoz: Srbiji su potrebne svakojake masine. U Americi i Evropi ima velikih mogucnosti da se takve masine kupe
jeftino ili dobiju kao donacija. Odmah treba ukinuti sve takse i sve papire/odobrenja na polovne racunare i drugu kancelarijsku opremu koja
se uvozi za potrebe ne-profitnih organizacija (skole, univerziteti, drzavne ustanove, bolnice itd.). Za druge masine, ako se uvoze za
privatne potrebe preduzecima ili ih Srbi iz dijaspore unose za svoje potrebe, treba takodje stvoriti isti privilegovan status.

f. srpski penzioneri u dijaspori, etnoturizam: ako se srpski penzioneri uvere da je Srbija uredjena, da zdravstveni sistem funkcionise, da
imaju fizicku bezbednost, oni bi ne samo vise posecivali maticu, nego bi i jedan znacajan broj privremeno ili stalno ziveo u Srbiji. Sa
obzirom na male dohotke i zarade u zemlji, ti penzioneri bi odmah bili na vrhu potrosacke piramide po svojoj kupovnoj moci. Kupovali bi
i iznajmljivali stanove, isli u banje, na Zlatibor i tome slicno. Takodje, ako bi se stvorila jedna ili nekoliko dobro opremljenih
klinika sa vrhunskim, svetskim standardima za penzionere i druge koji se vracaju u zemlju, one ne samo da bi sluzile njima, vec bi privukle i
mnoge iz dijaspore. Lecenje i rekreacija u Srbiji, ako su kvalitetni, mnogo su jeftiniji nego bilo gde u Evropi ili Americi.

g. ispraviti nepravdu: komunisticka vlast je bezocno opljackala mnogo cestitih i uspesnih poslovnih i trgovackih familija i pojedinaca po dolasku na
vlast. Treba po uzopru na druge istocno-evropske drzave vratiti gde je moguce ili nadoknaditi te bespravno nacionalizovane/konfiskovane
vrednosti i imanja. Ceski model je verovatno najbolji primer. Zakonski sve takve kompenzacije morale bi da ostanu u Jugoslaviji bar 7 godina.


7. Sta da se radi ? Ko, kako, kada ?

Ako srpska (jugoslovenska) Vlada u nacelu prihvati ove ideje i resi da se one mogu sprovesti, onda logicno treba uraditi sledece:

1. stvoriti telo od predstavnika svih ministarstava koja su nadlezna za predloge koji su dati ovde. Onda bez odlaganja izraditi i uskladiti plan kako da se radi i plan sprovesti u delo do kraja godine;

2. istovremeno zajedno sa dijasporom izraditi detaljan akcioni plan kako da "proda" ceo koncept "Izgradnje mostova obnove i napretka" dijaspori. Ovde se predvidja jedna ozbiljna kampanja kroz koju bi se dijaspora obavestila:

a. o koracima i akcijama koje ja Vlada uradila, o novim zakonima koji omogucuju dijaspori da postane deo Srbije i privrede,

b. objasnile nove mogucnosti za ulaganje, poslove i zivot u Srbiji,

c. naveli primeri primamljivih predloga za posao i tome slicno;

3. Te dobro, solidno pripremljene promociono-informativne skupove treba odrzati prvo u najznacajnijim mestima gde Srbi zive u dijaspori. Na primer u Cikagu, Pitsburgu, Klivlendu, Nju Jorku, Los Andjelesu i San Francisku (SAD); u Evropi : Bec, Pariz, Frankfurt i London; mozda i u Australiji, Sidneju.

4. Za uspeh ove akcije, a onda za maksimalni uspeh celog koncepta, odlucujuci faktor ce biti srpski diplomatski servis. Konzulati/ambasade u gore pomenutim gradovima (drzavama) moraju da imaju jednog ili vise sluzbenika koji su sposobni, govore jezike, znaju nesto o dijaspori i vredni su. Nase diplomate ne mogu i ne smeju vise da budu na poslu zato sto pripadaju nekoj stranci, nekom regionu ili republici. Oni sluze zemlji i Srbima u dijaspori.
Treba sto pre aktivirati funkciju "pocasnog konzula" iz redova dijaspore. Naravno, treba se paziti da se na te odgovorne polozaje ne stave ljudi kojima je stalo do licne promocije i koristi.

5. Stvoriti odmah malu grupu ("task force") od nekoliko izuzetno sposobnih ljudi sa ciljem/zadatkom da u roku od 60 dana prouci nacine, organizaciju i modus operacija te nazavisne drzavne ustanove za odnose sa dijasporom (tacka #4, pod #2 gore)

6
. Americka dijaspora mora da preduzme korake da Kongres i Vlada odobre stvaranje razvojnog fonda od bar $30 miliona za Jugoslaviju po primerima koji vec postoje za sve istocnoevropske zemlje koje su bile pod komunizmom.

7. Istovremeno, dijaspora treba da pocne sa planovima i inicijativama da se napravi jedan privatni razvojni fond za profit.

8. Zavrsna misao

Treba skrojiti strategije i vizije, politike i planove koji shvataju da je Srbije mala zemlja, mala ekonomija. Njoj su potrebna mala i srednja privatna preduzeca, male i srednje banke, mali zajmovi i mali dugovi. Sa njima ce privreda da raste i postane velika. I da se prihvati ideja, kao sto neko rece, "Bogati Srbi, bogata Srbija".

Takodje, ne treba ocekivati od dijaspore velike svote investicija -- 50 miliona dolara u jednom slucaju. Naprotiv, iz mnogo razloga zdravije je za Srbiju da ima 2,000 ulagaca sa 50,000 dolara svaki u proseku nego 2 Srbina sa 50 miliona! Italijani lepo kazu "sto malih cini jedno veliko".

Vrlo je moguce da ce se nekom uciniti da ovde izneti predlozi neopravdano favorizuju dijasporu. O tome se svakako moze diskutovati. Medjutim, vazno je pitati se: a zasto da se dijaspori daju ovakvi uslovi gde god se moze? Ima mnogo razloga, ali evo dva racionalna jasna u zakljucku: srpska dijaspora razume Srbiju i narod mnogo bolje nego bilo koji drugi ulagac. Prema tome, ona ce u proseku imati mnogo manje straha za rizik, a to znaci manja ocekivanja za profit. Uz to, zar nije u dugorocnom interesu Srbije da sto vise Srba kontrolise srpsku privredu? Uopsteno govoreci: da li je korisnije za Srbiju da bogati i poslovni ljudi iz inostranstva u srpskoj privredi budu Milan i Zarko ili Jozef i Fric?


Kongres Srpskog Ujedinjenja

28 jul 2001. godine

 



Fatal error: Call to undefined function: page_close() in /hsphere/local/home/nenadv/serbianunity.net/include/common1.inc on line 85